»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Vladari po mjeri mudraca s Istoka – razmišljanje uz Bogojavljenje


Danas slavimo Bogojavljenje – jednu od najvažnijih svetkovina božićnoga ciklusa. Otajstvo današnje svetkovine bremenito je sadržajem i porukom za naš kršćanski život u društvu u kojemu živimo. Ljudi su društvena biće i žive u uređenim organiziranim zajednicama. Takve zajednice predstavljaju i vode trojica mudraca kraljeva, kao što ih predstavlja i vodi i židovski kralj Herod. Oni svatko na svoj način utjelovljuju određeni stav prema Bogu, čime postaju model i svima drugima. Oni kao kraljevi – vođe naroda, mogu utjecati na tijekove povijesti svojih naroda, bilo da utječu pozitivno, bilo da utječu negativno. Oni svoje narode mogu voditi ili zavoditi, mogu ih Bogu privoditi ili od Boga odvoditi. O njima i o njihovu ponašanju ovisi sudbina određenoga broja građana i pripadnika naroda. I onaj tko prihvaća vodeću ulogu, dužnost i zadaću to bi trebao imati u vidu. O njemu ovisi dobrobit jednoga dijela naroda ili određenog broja pojedinaca. Štoviše, može se dogoditi da o njemu ovisi vječno spasenje ili propast. Vjernički puk je od svojih vođa uvijek očekivao da štiti opće dobro, a ne da se bore za privatne probitke ili parcijalne interese ili da štite samo ideologije pojedinih skupina u društvu.

Oličenje dobrih vođa su mudraci s Istoka jer oni ne traže ni probitke ni pojedinačno dobro, već Onoga koji je blagoslov svih naroda i svakoga čovjeka. Oličenje lošega vladara bio je Herod, dvoličnjak i licemjer koji jedno govori, a drugo misli. Koji se navodno želi pokloniti novorođenome kralju, a u biti ga želi ukloniti s lica zemlje. Upravo zbog svojih odlika mudraci s Istoka su u kršćanskome puku bili čašćeni. Vjernički puk je znao što mora predstavljati i kakav treba biti onaj koji vodi narod, te su se uvijek molili za svoje vladare, napose da budu dobri vladari poslušni utjelovljenome Betlehemskom Djetetu, onome za kojega su vjerovali da je Kralj kraljeva.  I kad su se iskreno nadali da će dobiti kralja, vođu, poglavara po mjeri svoje vjere, kršćani to nisu nikada činili iz ideoloških razloga. Nisu nikada po narodnim poglavarima tražili vlastite probitke, to jest neki katolički interes, već su bili uvjereni kako će vjernički poglavar biti najbolje jamstvo zaštite univerzalnih vrijednosti, to jest općeg dobra i sveobuhvatnih potreba svoga naroda.

Na žalost mudraci ovoga svijeta teško se danas klanjaju Isusu. Često se pretvaraju poput Heroda da su spremni pokloniti se, busaju se u prsa, zaklinju se u svoju vjernost, daju samouvjerene izjave, ali dok im je u ustima med, dotle im je u srcu otrov. Oni imaju svoje vlastite planove i naume s Bogom, to jest protiv Boga, a riječ je o bezbožnim i izopačenim planovima kakve je imao Herod koji je snovao kako pogubiti Isusa. Spreman je bio zlorabiti vjernost i poštenje onih koji se žele Isusu iskreno pokloniti kako bi ostvario svoje paklene prljave političke ciljeve. A njegov isključivi politički cilj je bio ukloniti s lica zemlje sve svoje protivnike, a tako i Isusa kojega je svrstavao u takvu kategoriju protivnika, bez obzira što Isus nije došao ugroziti njegovo zemaljsko kraljevstvo. No za svaki slučaj on se htio osigurati i beskrupulozno ga ukloniti.

Sam Bog je, međutim, čuvao te iskrene i dobronamjerne kraljeve da ne postanu žrtva Herodove izopačenosti i lukavstva, te da se ne dopuste ujarmiti u kola njegova politikantstva. Kristovo objavljenje njima potvrđuje činjenicu da je njegov dolazak bio blagoslov za cijelo čovječanstvo. I ne samo za pojedinačnu savjest, već i za cijelo društvo. Time je i Gospodin još jednom potvrdio kako su narodu potrebni vođe, ali ne bilo kakvi, već oni koji se klanjaju Kristu i nadahnjuju pogledom na njega, a ne oni koji ga progone u srcima ljudi. Zato su mudraci-kraljevi bili toliko čašćeni, jer je narod osjećao da su mu potrebni vođe za kojima može s ponosom ići, a ne oni koji će Krista progoniti. U tom duhu i naš narod već stoljećima hodi za mudrim kraljevima koji su se Kristu poklonili, jer oni predstavljaju i model na kojem učimo kakvi trebaju biti oni koji vode naš narod. S druge pak strane narod uči odbacivati one prevrtljivce poput Heroda koji se navodno Kristu žele pokloniti. Jer sve što čine oni, čine na dvoličan način, budući da Krista ne ljube niti su spremni pokloniti mu se, već ga radije ukloniti s lica zemlje. Umjesto da ga uzmu za svoju Glavu i svoga vođu, oni mu radije rade o glavi.

Poput mudraca s Istoka čuvajmo i mi svoje duše u čistoći i jednostavnosti, te ne dopustimo da nas moćnici ovoga svijeta koriste za svoje probitke, to jest da zlorabe našu iskrenost i dobrotu. I nama je postojano promatrati Isusa, razmatrati njegovo sveto lice, klanjati se njegovu utjelovljenju i rođenju, pasti ničice pred njim i biti mu vjerni svim svojim bićem. On će nakon toga voditi brigu kako nas izvući iz spletkarskih ralja moćnika ovoga svijeta koji uredno kuju svoje planove s ciljem da se okoriste i da iskoriste dobrotu i jednostavnost malenih i nevinih. Jedina zaštita je razmatranje njegova svetog lica s kojega nam odsijeva sjaj Božjega svjetla koje nas potom vodi putovima ovoga svijeta. On nam svojim sjajem dolazi u pomoć i nadahnjuje nas kao što je Mudrace nadahnuo u snu da se više ne vraćaju Herodu. Budimo i mi poput mudraca s Istoka i ne dopustimo da nam svijet ukloni Krista iz srca i da ga potom ukloni iz društva i javnosti, već mu se klanjajmo i u svjetlu njegova sjaja hodimo putem vječne domovine.