Zašto sklapate ženidbu

Moderni je naraštaj doista prividno izjednačio ženu s muškarcem. Odrezao joj je kosu kao i muškarcu. Gurnuo joj je u usta cigaretu kao i muškarcu. Obukao joj je hlače kao i muškarcu. Naučio je raznim igrama i sportu kao i muškarca. Je li ovo veliko otkriće? Napredak ili nazadak?

Odgovor na taj upit daje sama žena. Kada stupa u brak, često stupa tako „spremna“ da ne zna ni kuhati ni plesti ni šiti, kao što to redovito ne zna ni muškarac. Razvija se neki posebni tip žene, koja nije ni žena ni muškarac, jer je izgubila skromnost žene, a nema odvažnost muškarca. Kad su u pitanju djeca, ta moderna žena ne će da rađa djecu kao ni muškarac. Kao da mu se i u tome želi upriličiti.

Radi se dakle o stranputici. Potrebno je ispitati osnovnu orijentaciju. Treba ispitati savjest u njezinim temeljima. – „Zašto smo na svijetu?“ Ovaj upit postavlja pred čovjeka svrhu ili cilj. Svrha je kao zvijezda vodilja po mračnim stazama života. Svrha je snaga koja čovjeka jača da ne podlegne životnim poteškoćama. Planinar gleda na vrh planine, čovjek gleda na svrhu života i kreće neustrašivo prema njoj. Mornar pomišlja na luku, čovjek na svrhu života. Treba li čovjek mjerila da uvidi je li njegovo djelo ili postupak ispravan ili ne, neka sravni svako djelo s posljednjom svrhom života. Ako to djelo ili čin vodi postizanju te svrhe, dobro je, ako pak odvraća od postizanja te svrhe, zlo je.

Znati svrhu znači razlog, mjerilo prosuđivanja, što je dobro, a što zlo. Znati svrhu braka znači shvatiti brak, naći mjerilo prosuđivanja, što je dozvoljeno u braku, a što nije, što je dobro, a što zlo. Vi, mladenci, sada pitate sami sebe: zašto sklapamo ženidbu? Ali taj upit postavite sebi često u životu. U odgovoru na taj upit naći ćete svjetlo, utjehu i snagu.

Otac – majka

Muž je stvaralac. Najznamenitije djelo, koje može stvoriti, jest dijete. „Žena je gospodarica svijeta“, rekao je netko. Ja nadodajem: da, gospodarica, ali jedino po materinstvu. Brak je zagonetka, tajna, a rješenje te zagonetke, otkrivanje te tajne zove se: rađanje djece. Otac i majka nalaze rješenje svoga poziva u pozivu rađanja djece.

Eto, to je prvi i glavni odgovor na upit: zašto sklapate ženidbu. Ispravnost toga odgovora potvrđuje Bog (Postanak 1, 28; Prva Timoteju 5, 14). Bog je naredio da jedino taj odgovor držimo kao ispravan.

Ljubav diktira isti odgovor. Bračna ljubav traži djecu. Ljubav vas ujedinjuje, a u djeci, ako ih Providnost dopusti, ta vaša ljubav poprima vidljiv oblik. Djeca su jeka, dokaz, zalog trajne roditeljske ljubavi. Pojava djece na obzorju obiteljskoga života znači pojavu zvijezde koja ukazuje put života, rada i djelovanja. Ljubav oblikovana u djeci dokazuje da je ona odlazna, spojna i dolazna točka roditelja.

Ima i drugih ciljeva, ali sve u podređenosti malo prije spomenutom cilju: rađanju djece. Bez sumnje, cilj je braka i u tome da se bračni drugovi popunjavaju, usavršavaju, pomažu, usrećuju, ali sve je te ciljeve narav podredila i namijenila cilju djece. Žalosno je da često posve krivi ili dvolični ciljevi rukovode sklapanje braka, pa se takvi brakovi lako i raspadnu.

Dogodi se, da se muškarac zaljubi u ženu jedino radi blaga, pa mu se dogodi po onoj narodnoj: „Uzme ženu radi blaga; blaga nesta, vrag osta“. Onaj drugi uzme onu jedino radi ljepote. Međutim, bila ona lijepa kao ruža, uvijek se dogodi, da ruža nestane, a trnje ostane. Tkogod se ženi ili udaje jedino radi naslade, taj zamjenjuje svrhu sa sredstvom, taj izopačuje svrhu braka. Tko tako postupa, osjetit će na dnu čaše gorčinu. Neka se sjeti da na svijetu nema tako slatka načina, a da u njemu nema i gorka začina.

Djeca

Moderni se ljudi hvališu da je naš vijek „našao dijete“. Samo ga, vele hvalitelji modernoga svijeta, naše vrijeme razumije, samo ga mi pravilno odgajamo i omogućujemo mu da dođe do izražaja, do uspjeha, jer smo ga mi oslobodili okova zastarjela morala. Prošla su vremena zanemarivala dijete, skučivala njegovu slobodu, a mi ga podižemo i usrećujemo.

Na ovu površnu, hvalisavu rečenicu mi kršćani možemo odgovoriti da nikada nitko nije tako visoko cijenio dijete kao što ga je cijenio Isus Krist, a za njim kršćanstvo. Krist se pojavljuje kao dijete. Evo vam oko jaslica samo djeca. U hramu sluša kao pravo dijete. Kad odraste, okuplja djecu, uzima ih u naručje. Djecu stavlja odraslima kao uzor nevinosti. Djeci osigurava ulaz u nebo. Proklinje one, koji svojim primjerom upropašćuju djecu. Kada pobožne žene za njim plaču, on ih upućuje da te suze čuvaju za svoju djecu.

Najbolja oklada na koju Krist poziva ovaj današnji svijet u pitanju obrane djeteta, jest upravo svrha braka. Krist kori moderna čovjeka, što postupa tako da cvjetić djetinjega života otrgne u majčinoj utrobi, što na laku ruku ubija dijete, zaustavlja prirodnu evoluciju. Krist dakle pobjeđuje sve te hvalisave mozgove i postavlja dijete kao svrhu braka. Dok naprotiv moderan čovjek ne uzdiže toliko dijete da ga stavi svrhom braka, nego svrhu braka postavlja u nasladi, koristi, iživljavanju, iskorištavanju i drugim ciljevima. Tko dakle više cijeni dijete? Tko može reći: „Našao sam dijete“?

Sreća

Anketa je pokazala da se rastavi najveći broj onih brakova u kojima voljom roditelja nema djece. Anketa je također pokazala da je pomisao na djecu spriječila mnoge da ne zatraže rastavu braka. Djeca su dakle kao čvrsta nit, koja drži muža i ženu u zajedničkom životu.

Naša narodna mudrost govori: „Najveća je sreća u kolijevci“. Ili: „Imam djecu, imam svoja krila“. Zar nije jasna sreća na majčinu licu kada ona prvi put čuje kako dijete tepa riječ „mama“. Nije li sretno očevo srce kada ga na kućnim vratima dočekuju razdragana djeca? Ne ispunja li se srce roditelja srećom kada pomišljaju da u djeci imaju štap starosti, anđele koji će za njih moliti? Nije li smijeh djece najljepša pjesma? „Čaša i djece nikad čovjeku suviše“, govori narod. Djeca neprestano proširuju dimenzije srca, ali i ispunjavaju, pa tako čovjeka čine većim i sretnijim.

Uvjeren sam da vi stupate u brak da odgovorite Božjemu pozivu. Vi ćete slijediti glas naravi. Vi sigurno volite one obitelji koje se šire kao svjetlo, a ne one što se gase poput svijeće. Vi sigurno volite one obitelji iz kojih se razliježe pjesma, a ne one iz kojih dopire bolni muk izumiranja. Svrha vam je obitelj, rasadište, a ne groblje života. Neka i vaša ljubav bude okrunjena obitelju koja će biti za vas i za druge blagoslov Božji, život, sreća. Zato upravljamo Bogu svoje želje i svoje molitve. On neka ih usliši! Za dobro vaše i, ako Bog dâ, vaše buduće obitelji.

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 52–55.