»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!« (Iv 1, 29)

Oznaka: korizma

Korizmeno vrijeme

Korizmeno vrijeme

Blagdani i sveta vremena, Liturgika
Korizma je vrijeme bliže priprave za Uskrs, a karakterizira ju ozbiljnost, pojačana pobožnost, djela milosrđa i djela pokore. Kroz takva djela vjernik katolik nastoji što više uranjati u Kristovu muku, razmišljati o vazmenom otajstvu i pripremiti se i duhovno i tjelesno na slavlje Kristova uskrsnuća, te u tom smislu zahvaljivati Bogu na daru otkupljenja. Povijesno gledano, korizmeno je vrijeme od 40 dana nastajalo postupno, a vezano je uz općenitu pobožnost vjernika, uz katekumenalnu praksu, te uz praksu pomirenja pokornika. Otprilike od sredine 2. st. počinje se slaviti Uskrs, a nekakva duža pokornička priprava za njega nije bila, nego bi tek vjernici prethodno postili jedan ili dva dana. Ipak, za katekumene, odnosno one odrasle osobe koje su se pripremale na krštenje, kao i za o
Post i nemrs

Post i nemrs

Blagdani i sveta vremena
Katolička Crkva od davnine njeguje vrijednost posta, a njegov je smisao bitno vezan ponajprije uz odnos prema Bogu, potom prema drugim ljudima, te na kraju prema samomu sebi. Tako je post prvenstveno djelo kojim potvrđujemo svoju zahvalnost prema Bogu, odnosno za čovjeka koji razmišlja o Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi postaje samo po sebi razumljivo da svojim suzdržavanjem od hrane barem malo uzvrati Ocu na tolikoj ljubavi, po kojoj nam daruje svoga Sina, kao i Sinu na poslušnosti Očevoj volji do smrti na Križu. Post je djelo koje nas poziva i na djelotvornu ljubav prema bližnjima, a očituje se prije svega u tome što smo pozvani ona sredstva koja bismo utrošili na hranu sada darovati onima koji su u potrebi. I na koncu, post je djelo koje nama koristi, i u duhovnom i u fizičkom smislu,
Trnova kruna od slanoga tijesta

Trnova kruna od slanoga tijesta

Kreativne ideje
Korizma je vrijeme ozbiljnosti i pokore u kojemu smo pozvani intenzivnije razmišljati o Kristovoj muci i smrti. Više se o korizmi može saznati ovdje, a niže donosimo jednu prikladnu ideju kroz to vrijeme, namijenjenu za vjeronaučnu nastavu ili katehezu u nižim razredima osnovne škole. Riječ je o izradi trnove krune od slanoga tijesta. Da bi se napravila takva kruna potrebno je pomiješati šalicu (npr. od kave, srednje veličine) brašna, šalicu soli i otprilike pola šalice vode, te sve pomiješati u homogenu smjesu, pogodnu za oblikovanje figura. Od smjese kidati manje ili veće komadiće i rolati u "zmije", te njih plesti u krunu. Prema potrebi na kraju još malo više izvući krajeve i od njih oblikovati trnje. Potom se tako oblikovana kruna može ostaviti na zraku nekoliko dana da se osu
Zastiranje križeva i slika

Zastiranje križeva i slika

Liturgika
Ima nekih liturgijskih propisa i običaja kojima, možda, i ne razumijemo smisao. Tako je u starom misalu bilo propisano da se na Petu nedjelju korizme (Gluhu) zastiru križevi i slike, a u važećem je misalu to ostavljeno kao mogućnost: Može se zadržati običaj pokrivanja križeva i slika u crkvi. Sud o tome donosi biskupska konferencija. Križevi ostaju zastrti sve do svršetka službe Muke Gospodnje na Veliki petak, a slike do početka Vazmenog bdjenja. [1] 1. Podrijetlo i smisao ovog običaja Prekrivanje križeva i slika vuče podrijetlo od srednjovjekovnog običaja germanskog podrijetla da se u korizmi između oltara i vjernika razapne veliko platno, tako da vjernici ne mogu vidjeti oltar.[2] Zašto? Dva su tumačenja: ljudi u ono vrijeme nisu imali kalendare, pa im je to bi
Put križa i put svjetla

Put križa i put svjetla

Povijest Crkve
„Križni put“, ovisno o pristupu i kutu gledanja, može biti ili jest proživljavanje Izbaviteljeve muke, djelo biblijske duhovnosti, promišljanje koje učvršćuje u istini, nadi, ljubavi i vjeri; pobožnost tradicionalnih postaja, skazanje, radiodrama; hodočasnički, molitveni i vjeronaučni priručnik, a u svakodnevnom govoru i zbilja puna muke; težak, trnovit život. Osim toga, pisan velikim početnim slovom pojam se odnosi na detalje povijesnoga pogubljenja Isusa Krista u Jeruzalemu, na naslove djela književno-teološkoga žanra posvećena toj patnji i na put stradanja pripadnika Hrvatskih oružanih snaga i civila, izbjeglica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Vojvodine i Crne Gore, koji su bježali pred partizanima, pa su ih Englezi zarobili u Bleiburgu i izručili Titovoj Jugoslavenskoj ar
Kalvarije u jugoistočnoj Europi

Kalvarije u jugoistočnoj Europi

Liturgika
Kalvarija je posuđenica iz latinskoga (Calvaria) kao naziv brda zapadno od jeruzalemskih zidina na kojem je Isus umro. Grčki se zove Κρανίον [Kraníon], a hebrejski Golgota. Grčki κρανίον [kraníon] i latinski calvārĭa označavaju lubanju, gornji dio glave, točnije zavinutu plohu svoda lubanje. Tako i Kalvarija i Kranion i Golgota znače „lubanja“, pa se zemljopisni pojam (Matej 27, 33; Marko 15, 22; Ivan 19, 17) na hrvatski prevodi kao: kalvarijevo mjesto (Hrvojev misal), misto od ubojica (Bernardin Splićanin), mjesto od Kalvarije (Bartol Kašić), Kalvarije misto (Matija Petar Katančić), misto Kalvarije (Ivan Skarić), Kalvarija (Petar Vlašić i Nikola Žuvić), Lubanja (Franjo Zagoda i Ljudevit Rupčić), Kosturnica (Ivan Evanđelist Šarić), Lubanjsko mjesto (Duda-Fućak) i Lubanjište
Isusove i naše kušnje

Isusove i naše kušnje

Gdje se nalazimo
Uskrsni ciklus liturgijske godine možemo promatrati kroz dvije prepoznatljive crte Isusova života: kušnje u pustinji i rane na tijelu Uskrsloga. I jedno i drugo ima presudnu važnost u razumijevanju Isusa Krista. Bez razumijevanja teško je svjesno prionuti uz Uskrsloga i svjedočiti njegovu blizinu u našem životu. Ovdje ćemo se podrobnije zaustaviti nad Matejevim izvještajem o Isusovim kušnjama u pustinji. Za kršćane su Isusove kušnje u pustinji od velike važnosti. Nije riječ o pukom ukrasu prve korizmene nedjelje, već o vrelu na kojem crpimo razumijevanje našeg držanja u životnim situacijama. Boraveći u pustinji „četrdeset dana i četrdeset noći“ Isus postaje ogledalo u kojem možemo prepoznati sami sebe u stanjima u kojima se od nas očekuje da donosimo odluke povezane s našim urođe
Korizma – kršćanski hod prema Uskrsu

Korizma – kršćanski hod prema Uskrsu

Blagdani i sveta vremena, Liturgika
Korizma u povijesti Preduskrsni post Uskrs se u Crkvi slavi od sredine II. st. Toga dana kršćani slave vazmeno otajstvo muke, smrti, uskrsnuća i proslave Kristove, slave Kristov prijelaz iz smrti u život, iz poniženja u proslavu. Slavljenje Uskrsa (Vazma) izvorno se sastojalo od jednodnevnog (ili dvodnevnog) posta, nakon kojeg je slijedilo molitveno bdjenje koje se zaključivalo radosnim euharistijskim slavljem, jer je Gospodin uskrsnuo. U tome su slavlju i sami kršćani na otajstven način prelazili iz smrti (žalost izražena postom i pokorom) u život (radosno euharistijsko slavlje) i tako otajstveno uzimali udjela na vazmenom otajstvu muke, smrti, uskrsnuća i proslave Kristove. Post i pokora, su, dakle, bitni dio proslave vazmenog otajstva.  Korizma - četrdeset
Liturgijska duhovnost Pepelnice: obred pepeljenja

Liturgijska duhovnost Pepelnice: obred pepeljenja

Blagdani i sveta vremena, Liturgika
Pokornička priprava na Uskrs trajala je od jednog ili dva tjedna (početak 3. st.) da bi već u sljedećem stoljeću trajala četrdeset dana, po kojima je i dobila naziv – korizma (lat. quadragesima). Započinjala je prvom nedjeljom korizme, a završavala na Veliki četvrtak. Međutim, od 6. st. korizma započinje na Pepelnicu, tako da se povećala na 44 dana. Nastanak Pepelnice možemo tražiti u praksi drevne kanonske pokore. Naime, kad bi neki kršćanin počinio neki osobito težak (redovito javan) grijeh, trebao je nekoliko godina činiti strogu pokoru, da bi nakon takve kušnje bio pomiren i primljen u puno zajedništvo Crkve na Veliki četvrtak. Oni pokornici koji su bili smatrani dostojnima da određene godine na Veliki četvrtak budu pomireni, ulazili bi u posebno vrijeme priprave koje je trajal