1. korizmena nedjelja (A): Bit ćete kao bogovi
Čitanja: Post 2, 7-9; 3, 1-7; Ps 51, 3-4.5-6a.12-14.17; Rim 5, 12-19; Mt 4, 1-11
Na prvim stranicama Biblije opisuje se prava drama. Bog – slikovito opisuje Biblija – stavlja ljude u prekrasno uređen vrt i daje im vlast da svime gospodare. Međutim, Bog im veli da sa svakoga stabla u vrtu smiju jesti, samo ne s onoga stabla što je nasred vrta. Jer, veli, budu li s njega jeli umrijet će. I onda na scenu stupa napasnik koji im veli da Bog s njima nije bio iskren. Neće oni, veli, umrijeti budu li jeli s toga stabla nego će, naprotiv, postati kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo. Znamo kako je završilo. Nakon što su pojeli plod s toga stabla prvi su ljudi spoznali da su goli…
I tako se danas vraćamo na početak. Donedavno je većina ljudi prihvaćala neki izvanjski autoritet koji je određivao način ponašanja. Bio je to roditelj, svećenik, učitelj, car u Beču… Danas se perspektiva posve mijenja. Što je dobro? Ono što se meni sviđa. Tko je arbitar? Ja. Ja postajem centar svoga života. I tako nas uljuljavaju u našu samostalnost i samodostatnost, sve dokle smo dobri potrošači onih koji od nas žive. Ne trebam se, vele, podlagati nikakvom autoritetu. Pogotovo ne vjerskom. Stvarno? Jesam li slobodan ne platiti ratu kredita? Jesam li slobodan ne cijepiti svoju djecu? Jesam li slobodan ne platiti račun u trgovačkom centru? Jesam li stvarno slobodan izreći neko svoje mišljenje, ukoliko se ono ne slaže s medijskim svemoćnicima, a da ne budem proglašen „fob“ godine? Nadalje, koja je moja perspektiva, ako svoju slobodu izražavam ovisnošću o cigaretama, alkoholu, igrama na sreću, nesputanoj spolnosti?
Veli Biblija: „Tvojem te dobru učim.“ Naša je ljudska narav zadana. Zadani smo i kemijskim sastavom i genima i onim što nam čini dobro za zdravlje. Mi smo uronjeni u zakonitosti fizike, biologije, psihologije… Naša je osobnost određena, naša je narav određena. Ne može čovjek umjesto kisika udisati čisti dušik, ne možemo živjeti bez hrane; omjer različitih tvari u našem tijelu određen je na manje od promila, tako da i najmanji poremećaj dovodi do smrti. Ludost je vjerovati da mi sve određujemo. Kršćani vjeruju da je Božji zakon zapravo zakon naravi. U tome smislu uvijek loše činimo kada idemo protiv naravi. To se odnosi i na način prehrane i zdravog života, ali se odnosi i na način moralnog života. Zato – što god neki o tome rekli – mudro je slijediti moralne zakone, mudro je ne udovoljavati svakom porivu i strasti, mudro je ne činiti sebe bogom koji određuje dobro i zlo. Mudro je slijediti one zakone koji su duboko u nama i koje ne možemo mijenjati. Čovjek koji živi – koliko je to god više moguće – u skladu sa svojom naravi, to jest zakonima koji su iznad njega, nalazi svoj mir. Kao riba u vodi i ptica u zraku. Rekao bi Isus: „Tko ima uši, neka čuje.“
