Srijeda, 16 lipnja

1. nedjelja došašća (A): Mačeve prekovati u plugove


Na jednoj ploči u Ujedinjenim narodima stoje uklesane ove riječi iz Knjige Izaije proroka: „Oni će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove.“ Oni kojima je više poznata povijest ove institucije vjerojatno će, s određenom gorčinom, reći kako Ujedinjeni narodi baš i nisu bili uspješni u sprječavanju ratova i uspostavljanju mira. Stvarno, koliki su ljudi sanjali – i još uvijek sanjaju! – da se ostvari ovo proročanstvo: da ljudi jednom zauvijek mačeve prekuju u plugove. Što je to da je ljudska povijest – povijest ratovanja? Kako to da se sukobi i prolijevanje krvi ne mogu spriječiti, kada svi vide da su sukobi loši za svakoga?

Toliki mudri i dobronamjerni ljudi imali su različite vizije kako stvoriti ljudsku zajednicu, države, gdje bi vladali mir, razumijevanje, dobronamjernost, poštovanje i ljubav. I onda se kaže: to je utopija, tko to može ostvariti? A evo, Biblija nudi odgovor. U istom odlomku koji prethodi navedenim Izaijinim riječima stoji (Iz 2, 1-5): „On (Bog) će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim.“

Može zvučati pojednostavljeno i naivno, no kršćani vjeruju da je rješenje u takvim „Božjim putovima“. Očito nećemo reći ništa novoga ako samo spomenemo Deset zapovijedi. Ako netko stvarno poštuje zapovijedi koje kažu: „Ne ubij, ne ukradi, ne poželi tuđe stvari…“, onda zacijelo neće zapodjenuti sukobe i rat. A što tek reći o zapovijedi koja nas poziva da ljubimo bližnjega svoga kao sebe samoga? U tome smislu stvarno je teško razumljivo da se u svoje vrijeme govorilo da je „religija opijum za narod“ ili kao što se i danas zna čuti da konzervativna vjerska načela niječu ljudsku slobodu.

Ako pustimo po strani strašne ratne sukobe na koje mi osobno vjerojatno nemamo nikakvog utjecaja, dobro je da razmislimo koliko smo mi mirotvorci u svom životnom okružju. Ponekad baš neće biti lako „prekovati mač u plug“, to jest biti mirotvorac i onda kada sam napadnut. To je silno važno, a u isto vrijeme i tako jednostavno. Možemo saslušati onoga koji ima neku muku, možemo imati strpljivosti i razumijevanja prema onome koji je zbog nečeg ljutit, možemo oprostiti neke nepromišljene riječi i postupke, možemo pomagati u običnim svakodnevnim stvarima, možemo jednostavno biti ljubazni, pristojno pozdraviti, osmjehnuti se.

Ulazimo u došašće, u vrijeme iščekivanja rođenja Isusa Krista, a on je onaj koji je „krotka i ponizna srca“, on bi nam trebao biti putokazom. To je poruka radosne nade. Zato: bilo vam radosno ovo adventsko vrijeme!