2. nedjelja došašća (A) – misao za homiliju i molitva vjernika
Crkva – ostvarenje Kraljevstva Božjega koje raste
Čitanja: Iz 11,1-10; Ps 72; Rim 15,4-9; Mt 3,1-12
Uvod
U drugoj nedjelji došašća stavlja se pred nas lik Ivana Krstitelja, Isusova preteče. Svaki kršćanin kao pojedinac, i Crkva kao zajednica, treba pripravljati dolazak Krista u današnjem svijetu. Molimo Gospodina u ovoj svetoj misi da to i sami činimo.
Misao za homiliju
U svjetlu Božje riječi razmišljamo o sebi kao Crkvi. Krist je glava Crkve, i sve što je u Bibliji rečeno za Krista-Glavu, odnosi se na svoj način i na njegovu zajednicu, Crkvu, koja je njegovo Tijelo. Crkva je ostvarenje Božjeg kraljevstva u začetku. Kao što sjeme ili embrij u svojim genima ima sve što se treba kasnije ostvariti, kad se biljka ili čovjek razvije do punine, slično je i s Crkvom i Božjim kraljevstvom. I ona je mladica nikla iz panja Jišajevog. Poput Krista i na njoj je počinuo Duh Gospodnji na prve Duhove i silazi stalno kroz njezinu povijest. I ona, poput svoga Gospodina, nositeljica je darova Duha: mudrosti, umnosti… I ona je donositeljica pravde na zemlji, posebno kad se radi o zaštiti siromašnih. I ona se zalaže za mir na svim meridijanima. Tako Crkva kao zajednica Isusovih učenika ostvaruje Božje kraljevstvo već ovdje na zemlji. Ona je vidljivo Božje kraljevstvo (Iz 11,1-10).
No, da se ne bismo zavaravali, trebamo biti svjesni da mi to blago nosimo u glinenim, krhkim posudama. Crkva kao zajednica ljudi nesavršena je i zato se mora trajno ispravljati, preispitivati koliko stvarno odgovara slici svoga Gospodina, koliko je stvarno tijelo Kristovo. Zato se Ivanov poziv ne odnosi samo na one izvan Crkve, nego prvenstveno na one u Crkvi. Crkva se mora stalno reformirati, stalno obraćati. Ivanove prijetnje ne odnose se prvenstveno na neke druge, nego na nas u Crkvi. Mi jesmo vjernici, članovi zajednice Crkve, ali moramo trajno rasti. Kraljevstvo je Božje na zemlji u začetku i mora trajno rasti po nama. Punina je tek u nebu i zato za svjesnijeg kršćanina nema mjesta nikakvom samozadovoljstvu. Pripravite u svijetu put Gospodinu, poravnajte mu staze, da sav svijet doživi spasenje – taj je poziv upućen nama – Crkvi. Molimo Gospodina da te riječi uzmemo što ozbiljnije. Koliko ih ozbiljnije uzmemo, toliko smo više Crkva (Mt 3,1-12).
Molitva vjernika
Braćo i sestre, Krist Gospodin sudac je živih i mrtvih. Njemu usrdno zavapimo:
Dođi, Gospodine Isuse!
- Kriste Gospodine, došao si grešnike spasiti: obrani nas od svake navale napasti!
- Vjerujemo da ćeš doći kao sudac: pokaži nam moć svoga spasenja!
- Daj nam da snagom Duha čuvamo tvoje zapovijedi da uzmognemo u ljubavi dočekati tvoj dolazak.
- Ti blagoslovljeni za sve vjekove, daj nam po svom milosrđu pobožno i razborito živjeti u ovome svijetu iščekujući blaženu nadu i dolazak tvoje slave.
- Mi smo tvoje Kraljevstvo ovdje na zemlji: daj da trajno rastemo u vjeri svakodnevno se obraćajući.
Gospodine, ti nas pozivaš da pripravimo put tvome Sinu. Učvrsti u nama darove svoje milosti da budemo kadri tvoju slavu pronositi. Po Kristu…