Utorak, 11 svibnja

2. vazmena nedjelja (A): Mir vama!


Čitanja: Dj 2, 42-47; Ps 118, 2-4.13-15.22-24; 1Pt 1, 3-9; Iv 20, 19-31


Svaki pozdrav izriče neku dobru želju. Kad velimo: „Zdravo!“, želimo zdravlje. Rimljani su u svom pozdravu također željeli zdravlje, a Grci radost. Židov veli: „Šalom alechem!“  to jest: „Mir s tobom!“ ili kraće: „Šalom!“ Nakon svoga uskrsnuća Isus se svojim učenicima obraća upravo tim pozdravom. Veli: „Mir vama!“ O kakvom je to miru riječ?

Naravno, mir nije puko odsustvo rata. Nije ni „miroljubiva koegzistencija“. Mir je nešto puno više. To je stanje duše i duha. Pravi mir, kako ga shvaća Biblija, jest čovjekov savršen sklad sa samim sobom, s prirodom, s drugim ljudima te, konačno, čovjekova usklađenost s Bogom na čiju je sliku i stvoren.

Naprotiv, duboko u sebi nema potpunoga mira onaj čovjek koji je sebičan, samoživ, osvetoljubiv, nasilan, gramziv, častohlepan, nasilan…

I ne može ga imati, jer čovjek duboko u sebi žudi za nečim višim, za duhovnim vrijednostima. Krist je uskrsnuo i tako pobijedio laž, mržnju i sebičnost. Kršćani vjeruju da su Kristove riječi „Mir vama!“ upućene i danas svakome čovjeku dobre volje.

Sigurno je: ako se potrudimo oko toga da budemo u miru s vlastitom savješću i s drugim ljudima, te ako se potrudimo oko duhovnih vrijednosti, da ćemo postići duboki mir koji ne može dati niti jedan čisto zemaljski probitak. Pomislimo, na primjer, na mir i duboku radost trenutka rađanja novoga života, ili trenutka iskrenog pomirenja ili dubokog susreta u iskrenoj ljubavi. A nema tu ni slave, ni bogatstva ni moći! Nadalje, možda smo susreli čovjeka kojega život teško šiba, a on ipak živi u velikom miru jer osjeća blizinu i snagu Božju.

Mir ne dolazi izvana; on nastaje u čovjekovom srcu kojega ispunja Božja snaga. Isus je dobro znao kako je ljudski život pun izazova. Upravo zato veli svojim učenicima: „Mir vam ostavljam mir vam svoj dajem.“ Duboko u sebi znamo: samo za takvim mirom čovjekovo srce istinski žudi.