22. nedjelja kroz godinu (B) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Isus nas u Markovu evanđelju (Mk 7, 1-8.14-15.21-23) poziva da se učimo od njega: jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Gospodin je blag i krotak. I mi smo pozvani na istu krotkost, blagost i poniznost. Danas bismo htjeli otvorena i ponizna srca primiti u se Božju riječ. Htjeli bismo i ova sveta otajstva radosno i plodonosno proslaviti. Zato ćemo se pokajati za sve svoje grijehe.
- Gospodine, stvorio si nas da budemo tvoji prijatelji i suradnici u stvaranju ovoga svijeta. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti koji si nama u svemu sličan osim u grijehu pokazao si nam put krotkosti i poniznosti. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, pozivaš nam da i mi budemo krotka i ponizna srca, da bismo postigli pravi spokoj. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Oni koji su učili svirati neko glazbalo znaju što je to takozvani prstomet. To je strogo određeno pravilo kojim prstom valja pritisnuti neku tipku. Iako se početnička melodija može odsvirati i nekim vlastitim prostometom, to se ne dopušta, jer bi budući glazbenik imao poteškoća u složenijim skladbama. I kod športaša – osobito plivača i atletičara – važna je tehnika, to jest točan način kako se izvodi neki pokret, da bi se postigao najbolji mogući rezultat. I tu vježbenik mora krotko i poslušno izvršavati trenerove naputke, inače, nema ništa od dobrih rezultata. Stvar je jasna: pravila su smišljeno načinjena i u službi su dobroga rezultata. Odstupanje od pravila loše je za samoga natjecatelja.
Sa svom krotkošću primite usađenu riječ
Čuli smo prošle nedjelje kako je za neke Isusova riječ bila tvrda besjeda (Iv 6, 60-69). Moramo biti iskreni: doista nekad žeže Božja riječ i teško je povjerovati toj riječi, a još je teže po njoj živjeti. Evo, kako li je koji puta i teško i mučno oprostiti! Kako li je tegobno nositi svoj križ: bolest, nepravdu, progonstvo, obiteljske tragedije! Kako li je koji puta teško othrvati se napasti da čovjek učini neko zlo, da podlegne nekim strastima. Konačno, zar je lako živjeti na ovoj zemlji, a pogled stalno imati usmjeren prema nebu? Koji puta ni sami nismo uvjereni da je baš dobro živjeti prema evanđelju, jer nam nekako izgleda da je Božja riječ pisana za neka druga vremena.
A evo, danas sveti Jakov govori i potiče (Jak 1, 17-18.21b-22.27): Sa svom krotkošću primite usađenu riječ, koja ima moć spasiti duše vaše! Upravo to. Želimo prihvatiti Božju riječ, makar je koji puta baš i ne razumjeli, makar nam ona koji puta izgledala prezahtjevna, makar nam se činilo da nas unazađuje u ljudskom društvu. Sa svom krotkošću želim prihvatiti Božju riječ koja me poziva da se odreknem zla, da očuvam srce i misli od zlih primisli: zavisti, mržnje, osvetoljubivosti, bludnosti… Sa svom krotkošću želim prihvatiti Božju riječ koja govori o praštanju i o dobru koje trebam činiti i svome neprijatelju. To je taj prstomet, to jest put koji nas vodi do ostvarenja samih sebe i Božjega kraljevstva u nama i u svijetu, sve do vječnosti. Zato treba doista prignuti glavu i povjerovati Gospodinu da on najbolje zna što je za nas dobro i prihvatiti Kristovo evanđelje kao zakon vlastitog života. I to za naše dobro. Konačno, evanđelje i znači radosna, vesela, blaga vijest spasenja.
Budite vršitelji
Apostol Jakov bio je jeruzalemski biskup i dobro je znao što znači konkretan život. Zato je govorio svojim vjernicima, a danas govori i nama: Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Kako li je samo za nas prikladna ova riječ! Svi smo mi danas skloni ponosno reći da smo vjernici, da slavimo Kristove sakramente. Pitanje je, međutim, koliko se to stvarno očituje u našem životu. Evo primjera. Svi znamo kako glasi prva i druga zapovijed. A što reći o našim velikim psovkama. Slažu li se tu naša načela i naš svakodnevni život. Svi znamo kako glasi treća zapovijed. A kako objasniti činjenicu da nam je nedjelja najdraži dan za kupovinu. Zar ne da tako protuslovimo samima sebi, da smo samo slušatelji riječi, a ne i vršitelji. A da ne govorimo o četvrtoj zapovijedi: gdje je nestalo poštovanje prema roditeljima, djedovima i bakama, učiteljima, nastavnicima, profesorima, župnicima. Kazat ćemo da su neki naši postupci u tome smislu opravdani. Međutim, kad bismo iskazivali svoje poštovanje isključivo onima koji ga u potpunosti zaslužuju, koji su besprijekorni i bez mane, kome bismo uopće iskazivali poštovanje? I tako bismo mogli redati sve zapovijedi, sve crkvene odredbe.
Svi se mi trebamo iskreno potruditi da naš život odgovara našim riječima, odnosno vjerskim načelima koje priznajemo. Samo ćemo tako biti pravi Isusovi učenici, sol zemlje i svjetlost svijeta.
Bogoljubnost čista i neokaljana jest
Na koncu apostol Jakov navodi jednostavan, a tako važan primjer pravog bogoljublja: Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanima od ovoga svijeta. Upravo to. Ljubav prema Bogu trebamo iskazivati ljubavlju prema bližnjima i to osobito prema onima koji su slabi i nezaštićeni. Zar ne da toliko nasilja i zla u obitelji, u školi, na poslu i u društvenom životu dolazi upravo zbog toga što nemamo dovoljno srca i ljubavi prema malenima. Ne varajmo se. Veli Isus: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40).
Dalje veli sveti Jakov da nam se valja čuvati neokaljanima od ovoga svijeta. Mi nismo izvan svijeta i ne trebamo ni biti. Međutim, valja nam se čuvati onoga u ovome svijetu što se evanđelju protivi. Ne bismo trebali dopustiti da nas, na primjer, obuzme želja za užitkom po svaku cijenu, taština i želja za ispraznom slavom, da nas zabljesne žudnja za bogatstvom, vlašću, vladanjem nad drugima, da nas obuzme lijenost, srdžba, oholost, mržnja osvetoljubivost. Ta mi smo pozvani biti svjetlost svijeta, sol zemlje, to jest, mi bismo trebali Kristovom snagom preobražavati ovaj svijet, a ne da ovaj svijet rastače naše osnovne vrijednosti.
Mudar čovjek s pouzdanjem i krotkošću prima Božju riječ i vrši je, svjestan da ona i samo ona ima moć spasiti njega i ovaj svijet. A na to smo pozvani kao učenici Isusovi i kao udovi njegova tijela – Crkve.
