22. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju

22. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Kažu neki stručnjaci da je u našoj zemlji između ostalog problem i to što zakoni nisu dovoljno jasni i određeni, tj. da zakoni, kako se to obično kaže, imaju previše „rupa“, pa se onda događa da netko u skladu sa zakonom učini prijevaru i višestruko ošteti i društvo i pojedince. Pravnici vele da se uvijek može naći nekog načina da se u određenoj mjeri zakon izigra, tako da se zna dogoditi da budu kažnjeni koji su u maloj stvari – koji puta iz previda ili nemara – prekršili zakon, dočim se uz pomoć dobrih odvjetnika znaju izvući oni koji su u većoj stvari učinili nešto nepošteno. Nesavršeni su ljudski zakoni i ljudske uredbe. A što je s Božjim zakonom? O tome nam danas jasno progovara Krist Gospodin. On neka nam dade svoga duha da tu njegovu riječ danas primimo čista i otvorena srca, da bi u nama, poput zrna zasijana u dobru i plemenitu zemlju, donijela obilat rod.

  • Gospodine, ti si po Mojsiju i prorocima svoj narod poučavao svome zakonu. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti nas učiš da je prva zapovijed ljubav prema Bogu i bližnjemu. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da, podložni zakonu, iznad svega budemo podložni zakonu ljubavi. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Dogodi nam se da se vrlo neugodno iznenadimo od nekih ljudi. Eno, jedan se bračni par rastao i obitelj se raspala. A oni su izgledali tako složni! Sve je izgledalo savršeno. On je bio pažljiv i brižan i „kućevan“, ona je bila pažljiva supruga i brižna majka. Kuća im je bila uredna, djeca pristojna i draga. Nitko nije čuo da su se nešto posebno svađali. I oni sami kažu da baš i nisu imali nekih sukoba. Pa što se onda dogodilo? Jednostavno, tko zna iz kojih razloga, ljubav je presušila. Nisu imali dovoljno ljubavi jedno za drugo i onda im je sav trud oko braka, kuće i djece izgledao besmislen. Sve im je postalo teško, otuđili su se, umorili su se jedno od drugoga, pa su onda došle i neke izvanjske napasti i – puklo je ono što je izgledalo tako čvrsto. Jednostavno, ljubav je „presušila“


Ovaj me narod usnama časti…


Kao da se isto događalo i drevnim Židovima, kao što se to događa i nama. Evo, današnja čitanja govore o zakonima i uredbama. Mojsije tako kaže narodu (Pnz 4, 1-2.6-8): „Poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli…“ Svaki pravedni zakon, a pogotovo Božji zakon, usmjeren je prema dobru čovjeka koji ga vrši. Međutim, zakon je, da tako kažemo, tek izvanjski, pravni okvir onoga nutarnjeg stava koji čovjek treba imati prema Bogu i bližnjemu. I tako se, nažalost, u povijesti događalo, kao što se zna i danas dogoditi, da čovjek tek naizvan vrši neki zakon. Tako proroci, na primjer, često govore kako izvanjsko obdržavanje žrtvenih propisa malo vrijedi, ako čovjek, zanemari pravednost, milosrđe i ljubav.

U Isusovo vrijeme farizeji su bili osobito vjerni u izvanjskom obdržavanju Mojsijeva zakona, što je posebno bilo vidljivo u obdržavanju obredne čistoće. Međutim, Isus ih prekorava (Mk 7, 1-8.14-15.21-23) da su zaboravili milosrđe prema potrebnima u materijalnom i duhovnom smislu. Isus protiv njih uzima upravo riječi proroka Izaije: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.“ Pavao će kasnije ustvrditi da se ne spašavamo po djelima Zakona, tj. puko, mehaničko vršenje zakona nije dovoljno da čovjek bude dionik Božjeg kraljevstva. O čemu je, onda, riječ?


Iznutra, iz srca čovječjega…


Dobar je zakon. Potreban je zakon. Naime, čovjek koji puta uz najbolju volju i ne zna što mu je u određenom slučaju činiti. I kad onda pročita npr. „Poštuj oca i majku… Ne ubij… Ne učini preljuba… Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“, onda zna što mu je činiti. Za nas kršćane tu su, naravnao i tumačenja Crkve i crkvenih propisa. I nitko pametan protiv toga nema ništa. Konačno, i Isus je bio podložan Mariji i Josipu, u skladu sa Zakonom slavio je Pashu, a zacijelo je obdržavao i druge odredbe Zakona. Međutim za Isusa prvi je zakon bio zakon poslušnosti svojem Ocu, zakon milosrđa i ljubavi, zakon povratka iskonskim vrijednostima. Zato on u današnjem evanđelju veli da je od izvanjske obredne čistoće ruku, čaša i zdjela puno važnija čistoća srca. Tako se čovjek treba većma truditi oko čistoće srca da, Božjom milošću u njemu ne budu oholost, zavist, mržnja, bludnost, gramzivost ili bilo koje drugo zlo. Izvanjsko obdržavanje obredne čistoće treba slijediti tek nakon toga.


Zakon i mi


Isprazna su mudrovanja o tom kako je bitno mijenjati ili prilagođavati zakone. Naravno, i današnja se Crkva nastoji svojim uredbama prilagoditi vremenu i prilikama u kojima živimo. Tako npr., još se neki među nama sjećaju kako se nije smjelo ništa jesti i piti od ponoći do pričesti i to je, hvala Bogu, ublaženo. Međutim, promjena propisa neće od nas učiniti bolje ljude. Tu je presudna ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljudi koji to imaju, jednostavno čine dobro i sa smiješkom obdržavaju i one propise koji možda danas jesu, a sutra ih neće biti. Isusov nauk o odnosu srca i zakona sveti Augustin sažima u poznatu izreku: „Ljubi i čini što hoćeš.“

Što je dakle, naša dužnost? Jednostavno to da se stvarno, svim srcem trudimo služiti Bogu i bližnjemu, da se trudimo u što većoj mjeri obdržavati zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. A onda nam sigurno obdržavanje nekih propisa neće predstavljati nikakvu poteškoću. Jer nas ljubav čini slobodnima i vedrima.