Četvrtak, 2 prosinca

31. nedjelja kroz godinu (B): Kao sebe samoga


Čitanja: Pnz 6, 2-6; Ps 18, 2-4.47.51ab; Heb 7, 23-28; Mk 12, 28b-34


Sve je u ljudskom društvu podložno inflaciji. Tako je, rekao bih, i s uzvišenim pojmom ljubav. Propovjednici stoljećima potiču vjernike na ljubav prema Bogu i bližnjemu. I baš zato što se puno o tome govori, kao da se dovoljno ne čuje. S druge strane, u sekulariziranom društvu ljubav se sve češće shvaća u tjelesnom, spolnom smislu, do te mjere da se veli da ljubav nastane onda kada se dogodi kemija između dvije osobe. Nadalje, vrlo rado će se govoriti da je ljubav za nekoga ili nešto for ever – zauvijek, pri čemu se često ispostavi da je takva ljubav sve prije nego zauvijek. Pa ipak, ljubav je ono osnovno što čovjeka pokreće i o tome ipak valja opet i opet govoriti. Evo, Isus, ponavlja zapovijed sadržanu još u Starom zavjetu. Prvo se govori o ljubavi prema Bogu i odmah zatim: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“

Trebalo bi voljeti bližnjega kao sebe samoga? Naravno. Da bi bio sposoban voljeti bilo koga, čovjek treba samoga sebe voljeti. To nije ni sebičnost, ni samoljublje, ni isključivost. To je normalna i zdrava ljudska potreba, jer bez ljubavi prema samom sebi počinjemo govoriti o patologiji. U tome se slažu svi psiholozi.

Voljeti svoga bližnjega? Ljubav prema samome sebi nipošto ne bi smjela biti isključiva. Ljubav prema sebi čini me sposobnim voljeti drugoga. Svakog čovjeka, bez obzira na njegove dobre ili loše osobine. Tako Isus jasno veli: „Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.“ To je temelj.

Zapovijed veli da treba ljubiti, to jest voljeti bližnjega? Zar baš voljeti? To je i moguće i potrebno. To ne znači opravdavati one postupke koji se ne mogu opravdati. Grijeh treba osuditi. Ali nikada grešnika. Jer, Bog jedini zna zašto je netko neko zlo učinio i što je bilo u njegovoj glavi. Konačno, Bog želi spasenje svakoga čovjeka. Zar bih ja trebao biti stroži od Boga? Naravno da je moguće voljeti zločestoga čovjeka. Zar ne, da će roditelj voljeti svoje dijete, pa i onda kada zbog zločina završi u zatvoru, iako su tužni zbog onoga što je on učinio. Voljeti bližnjega oslobađa, daje mir, čini nas bogolikima. Ljubav je ključ svega. Augustin, kojemu je Bog dao da u malo riječi puno kaže, rekao je: „Ljubi – i čini što hoćeš!“ Tko ima uši, neka čuje.