K svojima dođe

Kao što klasični grčki povjesničari Ksenofont i Plutarh ili rimski Salustije i Tacit uokviruju pojedine značajne događaje u vrijeme znamenitih velikana, tako i sv. Luka evanđelist nastoji najznačajniji događaj povijesti spasenja prikazati u Davidovu Betlehemu u vrijeme poznatih povijesnih imena: cara Augusta u Rimu, konzula Sulpicija Kvirinija u Siriji i Palestini. Car izdade naredbu (grčki: dogma) da se u Carstvu provede popis pučanstva da se dozna koliko ljudi može dignuti u vojsku i koliko može imati godišnjega poreza. Popis pogodi Josipa, koji bijaše u Nazaretu pa se morade prijaviti u rodnom Betlehemu na popisivački ured. S njime bijaše i njegova zaručnica – žena Marija, koja bijaše trudna (Lk 2,1-5), a inače kao ženska osoba ne bijaše obvezna na popis.
»I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu« (Lk 2,6-7).
Što su god Marija i Josip više nastojali pronaći neku pristojniju kuću i dostojniji stan za rođenje Sina Svevišnjega, to je Bog još uspješnije tražio što siromašniji ginekološki odjel, i našao ga čak, ne u svratištu, nego u zapuštenoj štalici u napuštenim jaslicama. Od prvoga dana Sin Božji poče doživljavati gorku istinu: K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše!
Pohod pastira
»A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama’« (Lk 2,8-12)
Prvi pohoditelji koje Novorođeni primi bijahu betlehemski pastiri koji pod vedrim nebom čuvahu noćnu stražu kod svojih stada janjaca i ovaca, a koja zapravo bijahu svećenička stada. I novorođeno Djetešce, kada uzraste, nazvat će sebe Pastirom, i to Dobrim Pastirom (Iv 10,11), kao što i njegova majka bijaše vrijedna Pastirica. Anđeo pastirima navijesti „veliku radost“ o rođenju Spasitelja svijeta. To je Evanđelje spasenja. Sve je Božja inicijativa.
K svojima dođe i njegovi ga primiše: pohodiše i pozdraviše!
Mrkla noć – svijetla Ponoć
Gospodnja slava obasja onu Noć. Nekadašnje bučne i razuzdane noći, koje izražavahu mučninu ljudi koji stoljećima iščekivahu zoru prave radosti nepovrativo prohujaše. Bijahu to noći općega potopa ljudi koji u traženju ljudskoga smisla ustrajavahu ponajviše na putovima besmisla i oholih kula. Noći koje trajahu 400 i više godina u egipatskom ropstvu. Noći koje se pretvarahu u asirsko, perzijsko i babilonsko sužanjstvo… Nestadoše dakle mrkle noći, koje u sebi sadržavahu svu pomrčinu ljudske pameti koja zamijeni Boga ovosvjetskim besmislenim idolima, obožavajući stvorenje umjesto Stvoritelja. Te tamne stare noći, prije 2000 godina zauvijek obasja Mlado Sunce s visine, Svjetlo od Svjetla, Spasitelj svijeta, Krist Gospodin naš!
Svijetla ponoć. Blagoslovljena sveta Noći, tiha i blažena Noći, koja zavrijedi takvoga i tolikoga Otkupitelja imati!
O sveta Polnoćko, koju vjerno čovječanstvo po svem svijetu radosno slavi, dobrodošla u sva ljudska srca sa svojim darom, Djetešcem začetim po Duhu Svetom i rođenim od Djevice Marije, položenim u jasle i omotanim u povoje u pastirskoj štalici! Umjesto nekadašnje tmice i tmuše granu nam betlehemsko Božje Svjetlo što rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet i koji želi tom svjetlošću biti obasjan.
Mir svjetski – mir Božji
»I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga:
‘Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!« (Lk 2,13-14).
Najveći povijesni događaj – utjelovljenje Sina Božjega jest u prvom redu slava Božja, očitovanje ljubavi Božje prema čovjeku i ponuđeni mir čovječanstvu.
Mir koji svijet pruža. Svijet nudi mir koji počiva na načelu “Ne diraj moje krugove”. Nema tebi mjesta ni u mome svratištu kamoli u srcu. Takav se mir oslanja na sebeljublje, i onda tim slijedom na prijevare, čak i na prisile, na nasilje i zatvore, na pokolj nevine djece, na etničko čišćenje i progone, na politiku jačega, na lažnu toleranciju, na ignoriranje ljudskoga i nacionalnog identiteta, na diktat ubojita oružja.
Mir koji svijet pruža ne postiže se izbjegavanjem problema, odgađanjem njihovih rješenja, izmicanjem konkretnoj zadaći. Problemi su poput bolesti. Što ih više zapustiš, to bolje napreduju, i to ti se bolje o glavu razbijaju. Što ih manje rješavaš, to se bolje gomilaju na stolu, u srcu, u kući i u državi. Svako djelo dođe na vidjelo, pogotovo nedjelo. Morat ćeš ga razriješiti. Ako si neki problem bacio kroz vrata, a nisi ga pošteno riješio, vratit će ti se kroz prozor samo s višeglasnom pratnjom drugih muka, i to kada najmanje očekuješ.
Mir koji Isus daje. U tebi, Betleheme, koji nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim, rodi se Razveselitelj čovječanstva – Mir naš. On zato i siđe s neba da nam donese i ostavi mir svoj: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši” (Iv 14,27). Tako Gospodin hrabri svoje učenike, sve vjernike u Boga.
Kada se s oltara pozdravi vjerni puk u početku sv. Mise: “Mir vama” ili pred sv. Pričest: „Jaganjče Božji…, daruj nam mir“, to znači puno više od puke želje da ne bude nemira, svađe i ljute nevolje među nama. Mir je sve ono što tvori najveće ljudsko dobro. Mir je ispunjenje i posjedovanje svih dobara što dolaze od Boga, sve ono pozitivno, istinito i lijepo što trajno ispunja ljudsko srce i dušu. Mir je ujedno zadatak svakoga od nas, cilj i ideal života. Mir je ozbiljno i odgovorno suočenje sa svim poteškoćama, neugodnostima i nevoljama koje čovjek susreće na svome životnom putu. Mir uključuje najveće zauzimanje i postizanje prave sreće. Tvoriti mir znači boriti se za mir. Zato Isusov mir uključuje zdravu, zakonitu, časnu ponekada i mučeničku borbu, jer samo silni i siloviti osvajaju kraljevstvo Božje. Samo silina pravedne borbe pobjeđuje nasilje progona!
Istina. Mir je istina koja se probija među krivim svjedočanstvima ovoga svijeta. Mir je kruna istine nakon svih lažnih optužaba da si lopov ili zločinac, nakon sve medijske halabuke i graje koja te proprati do svjetskoga sudišta i onda se ustanovi da nisi uopće krivac nijednoga djela koje ti se podmeće.
Pravda. Mir je djelo pravde koja se postiže na pravedan način uklanjajući nepravde među ljudima. Mir je vrhunac pravde, nakon svih tvojih nastojanja i poštovanja pravila i putova, nižih sudova od općinskoga do višega i vrhovnoga, a godine teku i živce ti uznemiruju. Ali se pravda kao najljepša vrjednota ukazuje na vidikovcu pred očima kojima ne trebaju naočale. I konačno postižeš pravednu stvar koja razveseljuje i umiruje ljudsko srce.
Radost. Mir je oduševljenje radosti u slobodi koju izvojuješ časnom borbom, snagom, pameću i, ako zatreba, patnjom.
Ljubav. Mir je snaga ljubavi koja se vratila u kuću nakon nevjernosti jednoga od članova za kojima su proliveni potoci suza, nakon bijega sina ili kćeri od ljubavi očeve i majčine, i sve se vraća na mjesto, uz oproštenje i zaborav.
Mir Kristov počiva na njegovu praštanju nama i na našem uzajamnom ljudskom praštanju: “kako i mi otpuštamo dužnicima svojim”; počiva na njegovu križu i uskrsnuću, na podnošenju nevolja i prevladavanju poteškoća. A to je moguće samo u Duhu Svetome koji nam daruje pravi mir i pravo dobro.
Poruka i molitva
Jedan od najvećih uspjeha koji može čovjek učiniti na ovome svijetu jest u tome da pomiri dva čovjeka, dvije obitelji, dva sela ili dva naroda. Zato će se takvi uspješni mirotvorci sinovima Božjim zvati. Ne može se to postići bez zaziva Božje pomoći. Uzalud se muče graditelji zemaljskoga mira ako Bog ne gradi kuće mira. Najveći se mir sakrio ne u presudama tolikih „neovisnih“ vrhovnih sudova, nego u ovom betlehemskom Djetetu, koje ne može nijedne progovoriti, u ovim jaslicama na slami koje znače Božje siromaštvo, pokraj ove nove Majke i njezina čista Zaručnika koji su u službi Kneza mira.
Isus nas ohrabruje da se ne uznemirujemo i ne strašimo. Njegova je Crkva u svojoj povijesti preživjela mnoge ljudske nesporazume i ratove i uvijek nastojala biti u službi Kristova mira i zdravih sporazuma koji počivaju na Njegovim načelima!
*Spasitelju Bože, molimo te, udaljuj pomrčinu nemira i grijeha od nas, od ovoga naroda, od svih ljudi svijeta! Neka bude svestrano plodonosno tvoje povijesno rođenje. Želimo te primiti, božansko Djetešce, pod svoj krov koji nije puno bolji od tvoje betlehemske štale; rodi se ponovo u našemu ovozemnom gradu koji je toliko puta ranjen i razvaljen, ali te i željan. Želimo se usrećiti tvojom srećom, obradovati tvojom radošću i izmiriti tvojim mirom! Jer, samo će se tako odati slava Bogu na visinama, i nastati mir koji si donio ljudima, miljenicima Božjim!
