Svetinja

Brak je dar s neba i zato je svet. Ali brak se proživljava na zemlji i zato je težak. To spajanje nebeskoga, božanskoga elementa sa zemaljskim i ljudskim čini brak često nerazumljivim, zagonetnim i teškim. Brak je svetost koja je izložena najčešćem profaniranju. Možda upravo zato što je brak tako težak, on doživljava svakovrsno iskrivljavanje.

Netko je ironično rekao da je brak svet zato, jer broji mnoštvo mučenika. – To je previše laskavo rečeno. Ne bi ljudi tako rado sklapali ženidbu, kad bi brak prvotno bio kao mučilište. Možda bi bilo bolje reći da broji mnoštvo mučitelja, pa je zato težak. Razumljivo je: brak je težak, jer je žrtva. Jasno je također da je lakše govoriti o poteškoći braka nego li tu poteškoću proživljavati. Uostalom, ako rečemo da je brak čistilište na zemlji, kako je netko pretjerano rekao, nadodajmo da je zato donekle i svet, jer se preko čistilišta ide u nebo.

Ne želim vam danas iznositi poteškoću braka. Vrijeme će vam je samo pokazati. Želim vam samo staviti pred oči svetost braka. Vrlo je teško govoriti o svetosti braka. Čovjek je po svojim nagnućima sklon egoizmu. Vrlo rado shvaća brak kao trgovački posao, kao neku prigodu za dobit, zaradu, uživanje i zabavu.

Mislili ljudi o suncu da je toplo i svijetlo ili ne, ono je ipak takvo. Mislili ili ne da je zemlja okrugla, ona je ipak okrugla. Mislili ili ne, brak je ipak svetinja. Sklapanje ženidbe sveti je obred. Kršćanstvo ne prestaje ponavljati: izuj, čovječe, koji stupaš u brak, obuću s nogu, jer je bračna kuća svetište, bračni život svetinja u svetištu! Očisti dušu, prije nego sklopiš tu svetu vezu, jer sa svetim stvarima treba sveto postupati.

Svetinja u sebi

Svi narodi i sva vremena smatraju sklapanje braka nekim svetim činom, svetim obredom. Taj obred prate nekim molitvama, prinosima žrtava, velikim svečanostima. Stari su Rimljani stavljali pod okrilje svojih mitoloških bogova svaki važniji čin bračnoga života, jer su bili uvjereni da bi uvrijedio bogove svaki onaj koji bi svetinju bračnoga života nedostojno tretirao. O da bi oni koji odbacuju kršćansku vjeru, barem slijedili poganski razum! Dosta bi naučili.

Bračni ugovor služi kao tajnoviti ključ da nam otvori tajnu životne svetinje. I klijanje zrna i rast stabla kao i svaka pojava života dolazi pred nas kao svetinja. Kolijevka je simbol te svete tajne. Mladenci se posvećuju za obred života, da dignu koprenu s te tajne. Začeće novoga bića jest prva sveta tajna prirode s koje muž i žena dižu veo tajnovitosti.

Taj bračni život završava pred drugom tajnom točkom: pred grobom. Kolijevka bračne drugove spaja i drži u zajednici; grob ih rastavlja. Kolijevka i grob, dolazna i odlazna postaja na ovoj zemlji označuju dvije isto tako svete, iako oprječne točke zbivanja. Grobni humak, samo on može rastaviti svetinju bračne veze. Grob ima svoj veo i jedino pred njim bračni život popušta. Okružen je dakle svetinjama života i smrti. Brak se sastavlja radi života, rastavlja zbog smrti.

Unutar ove dvije točke ili krajnje granice žive dva srca u jednom kucaju, u kucaju zajedničke ljubavi bračne sreće. – Zašto je Bog sakrio čovječje srce unutar tvrdih zidina prsnoga oklopa? Kao da nas je htio poučiti da je srce neka svetinja. Pri sklapanju braka mladenci povjeravaju jedan drugomu ključ te svetinje srca i uvode jedno drugo u njegove tajne. Oni se vežu u ljubavi, kao da se odriču najuzvišenije djelatnosti, ljubavi, te je jednom zauvijek žrtvuju za svoga životnoga druga. A što je nama tako drago, što tako ljubomorno čuvamo, kao što čuvamo ljubav srca? Brak diže i taj veo, on otkriva i tu svetinju, jer je brak u sebi ulaz u svetinju srca.

U Božjim očima

Što se blagoslovi, to postaje svetinjom. Bog je prvi put podigao ruke, kako to na ljudski način opisuje Sveto Pismo, kad je pred sobom ugledao muško i žensko biće, te ih ovlastio da rastu, da se množe, to jest da Mu pomažu u širenju ljudskoga roda (Postanak 1, 28). Taj Božji blagoslov jest sveti zalog one svete tajne koja se krije u braku.

Brak je u Božjim očima svetinja, jer Bog na taj bračni ugovor stavlja pečat sakramenta. Pismo, na kojem stoji kraljev pečat, predstavlja nepovrjedivu svetinju. Ni na koji ugovor među ljudima Bog ne stavlja tako ljubomorni pečat kao na bračni ugovor. Kada Bog ne bi smatrao brak svetinjom, na neki način zanijekao bi svoje riječi. Smatra ga, dakle, svetim, čini ga svetim i naređuje da ga ljudi smatraju svetim.

Brak je u Božjim očima svetinja, jer su bračni drugovi Božji suradnici. Roditelji spremaju tijelo, Bog udahnjuje dušu i nju na sakramentu krštenja ukrašava milošću. Bog je svet nad svetima pa zahtijeva da njegovi suradnici u zajedničkom poslu budu sveti, jer je njihov zajednički posao svet. Ni roditelji ne mogu svojim umom shvatiti u potpunosti kako nastaje novi život. Tim se neznanjem dotiču beskrajnosti, dotiču tajne; oni postaju suradnici u stvaranju, a da i ne znaju kako se to stvaralaštvo odvija.

Kad se sjetimo da je sklapanje braka sakrament, onda nam još više odskače svetost braka u Božjim očima. Bog preko toga obreda dijeli milost, posebnu milost bračnoga života. On jamči svoju pomoć. On stavlja pečat na zadanu riječ. Bog u tom sklapanju braka gleda vezu Krista i Crkve, vezu koja se ne raskida. Sve je to u Božjim očima uzvišeno i sveto.

U očima Crkve

Došli ste u crkvu. Ovaj prostor unutar ovih zidina samo je mala fotografija sveobuhvatne Crkve koju je Krist ustanovio. Ta je Crkva sveta, trajna, neuništiva. Što obavljate u ovoj našoj crkvi, to je isto kao da obavljate pred svetom, sveobuhvatnom, katoličkom Crkvom. Ona vas, na bilo kojem se dijelu zemaljske kugle nalazili, od danas smatra bračnim drugovima, posvećenima u bračnoj ljubavi i vjernosti po sakramentu svete ženidbe.

A ovo je mjesto sveto. Na oltaru ste. Ispred svetohraništa ste. Tu je skriven Bog. Okolo vas oblijeću počasne čete nevidljivih anđela. Bog i anđeli svjedoci su vaše zakletve. Teško bi bilo za vas, ako biste pogazili ovako svetu riječ, pred tako svetim svjedocima.

Pred žrtvenikom ste. Na njemu se svaki dan prinosi žrtva Bogu; obnavlja se prinos Kristov nebeskomu Ocu, da se umnoži kapital ili glavnica svetosti. Zato Crkva običava dovesti mladence tako blizu oltara, da oni prinesu žrtvu svojih života iz prave, sakramentne ljubavi koju Bog traži, posvećuje i nagrađuje.

Ja sam samo predstavnik Crkve. – Vi sklapate ženidbu. Ja prisustvujem i primam vašu riječ u ime svete Crkve, za sva vremena. Uvijek će Crkva to tražiti, da vjernici sklapaju ženidbu pred njezinim predstavnikom, u svetom mjestu, na sveti način, pred Bogom živim u svetohraništu.

Što bih vam dao kao ostavštinu, kao duhovnu oporuku za vaš budući život? Tobija i Sara spremaju se u molitvi tri dana za bračni život. „Djeca smo svetaca te naša veza ne smije biti kao onih koji ne znaju Boga“ (Tobija 8, 4). Mislim da je teško naći uzvišenije preporuke. – I vi ste, mladenci, djeca svetaca, svetih pređa koji su ispovijedali istu vjeru, priznavali istu Crkvu, štovali iste svetinje. Idite njihovim stopama, stopama svetaca. Neka se vaš život na zemlji odvija u znaku svetosti, protkan svetom ljubavlju, spreman na svetu žrtvu sama sebe za bračnoga druga. Ako vam katkada bude teško, sjetite se, da su sve svete stvari teške. Oboružajte se trajnom ljubavlju, pa će vam ovaj vaš brak biti sigurno sretan. I neka vam takav bude do groba!

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 11–14.