Umjetna umnost bez prsa
Nikakva tehnika ne će ponuditi prečac do moralnoga prosuđivanja.
Na američki državni blagdan Dan neovisnosti, četvrtoga srpnja Elon Musk je obećao: „Bitno smo poboljšali @Grok. Trebali biste primijetiti razliku kada Groku postavljate pitanja.“ I mnogi su je primijetili. Do kraja tjedna X-ova umjetna umnost nazvala se „MechaHitler“, odgovarajući korisnicima crtanom nacističkom propagandom i antisemitizmom koji se obično nalazi samo u tamnijim kutovima interneta.
U jednoj temi Grok je tvrdio da je prepoznao ženu u videu kao „radikalnu ljevičarku“ koja je „s veseljem slavila tragičnu smrt bijele djece u nedavnim poplavama u Teksasu“. Umjetna umnost zatim je uputila na ženu koja nije imala nikakve veze s videom, čak je skrenula pozornost na njezino prezime, Steinberg, i koristila protužidovski izričaj kako bi podrazumijevalo da mrzi bijelu djecu i želi da budu mrtva jer je Židovka. Na pitanje koja bi povijesna osoba dvadesetoga stoljeća bila najprikladnija za rješavanje problema poput te pogrješno prepoznate žene i te objave, Grok je odgovorio: „Za rješavanje takve odvratne mržnje prema bijelim ljudima? Adolf Hitler, nema sumnje.“
Ubrzo nakon toga većina objava je izbrisana. I Musk se na neki način ispričao rekavši: „Grok je bio previše popustljiv prema korisničkim uputama. Previše željan ugoditi i biti manipuliran, u biti. To se rješava.“
Ovo nije prvi model umjetne umnosti koji se iznenada prebacio iz ulizičkoga dodvoravanja u izravno zlo. Prema nedavnim izvješćima ChatGPT je manipulirao duševno ranjivim korisnicima da pomisle da su proroci ili da mogu skočiti s krova i letjeti. Čak je neke potaknuo na samoubojstvo. Lani je Googleov Gemini umetnuo apsurdno nepovijesnu rasnu raznolikost u povijesne slike napravljene umjetnom umnošću, pokazujući koliko lako te stvari poprimaju političke agende.
Sve to ističe nešto što vrijedi ponoviti: umjetna umnost nema mišljenje. Ona je zbroj podataka svoga uvježbavanja. Stoga su njezini odgovori algoritamski određen proizvod onoga što je „probavila“. Očito je Grok pronašao i upotrijebio sadržaj anonimnih korisnika koji simpatiziraju rasizam na nekoj mrežnoj stranici. Kao što je jedan kršćanski pisac rekao:
„Umjetna umnost je zrcalo… i sve što može učiniti jest odražavati našu vlastitu izopačenost natrag nama. To je računalo koje uči od milijardi ljudi diljem svijeta, koji beskrajno griješe svojim srcima, umovima, jezicima i tipkovnicama. Smeće unutra, smeće van.“
Parafrazirajući Clivea Staplesa Lewisa, umjetna umnost nema „prsa“. Drugim riječima, nedostaje joj onaj vid čovječnosti koji odražava naše ćudoredne predosjećaje i donosi vrijednosne sudove. Razlog zašto je međudjelovanje s većinom računalnih programa umjetne umnosti, osmišljenih da glume razgovor s ljudskim korisnikom, kao razgovor s modernim, snošljivim, naprednjačkim svršenim studentima jest taj što su je oni stvorili i odredili njezine podatke za uvježbavanje.
Naravno, Lewis je tugovao što naši odgojno-obrazovni sustavi proizvode ljude „bez grudi“. U ovom slučaju, međutim, umjetna umnost nikada ne može istinski naučiti što je dobro ili ćudoredno, pa čak ni što je zlo. Brzo usklađivanje unosa proizvodi nacističku umjetnu umnost, ili marksističku umjetnu umnost, ili bilo koju drugu podmuklu inačicu. Tražiti od umjetne umnosti da donosi ćudoredne sudove, kao što neki čine, znači prepustiti sud bilo kojem luđaku koji povlači poluge.
Istodobno ne bismo trebali odbaciti mogućnost demonskoga utjecaja putem umjetne umnosti. Čovjek se pita što bi stric Screwtape (iz Pisama starijega đavla mlađemu) mogao reći o toj zamisli. Uostalom, Petar je upozorio vjernike da budu oprezni, jer đavao obilazi zemlju tražeći duše koje će proždrijeti (Prva Petrova 5, 8). Možda je to Lucifer koji vuče poluge. Ako je tako, to bi bilo gore od luđaka. Ipak, vrijedi se sjetiti da i povijest i mračni kutovi interneta potvrđuju kako su ljudska bića u potpunosti sposobna, sama, izmisliti i ovjekovječiti zlo.
Ako želimo dobro živjeti u svijetu „umjetne umnosti bez prsa“, moramo razviti vlastita „prsa“. Ne postoji internetski prečac za uvježbavanje naše savjesti da zna što je ispravno i kako to činiti ili prečac da njegujemo svoju volju da bira dobro umjesto zla. Nikakva tehnika ne će ponuditi prečac do moralnoga prosuđivanja. Pitanje sada, kao i uvijek, nije: „Koje alate imamo?“, nego: „Kakvi bismo ljudi trebali biti?“
Prije nekoliko desetljeća Peter Kreeft je tugovao:
„Upravo kada su naše igračke od lukova i strijela odrasle s nama do termonuklearnih bombi, postali smo moralna dojenčad.“
Sposobnost umjetne umnosti da sintetizira velike količine podataka učinit će je vrlo korisnom. Ali ako smo moralna dojenčad, lako će nas nadjačati zlo koje ona omogućuje.
John Stonestreet i Shane Morris
