Utorak, 17 svibnja

Božić, misa ponoćka – homilija


Uvod i pokajnički čin


Noćas svi anđeli radosno pjevaju: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! Zajedno s anđelima i mi pjevamo Slavu Bogu. Pjevamo, jer nam je podario Spasitelja, jer je dao da se njegov Sin noćas rodi među nama, da bude jedan od nas, nama u svemu jednak, osim u grijehu, da bude onaj živi božanski most između nas i Boga Oca, da nas u potpunosti pomiri s Bogom, da nas učini dionicima svoje božanske naravi. Eto kolikim nas darovima Bog dariva u svome Sinu! Zato mu pjevamo, zato mu zahvaljujemo. Molimo noćas da i mi sami budemo oruđe njegova spasenja, da se evanđelje proširi sve do krajeva zemlje. Da bismo ovo noćno slavlje, okupano božanskom svjetlošću, dostojni i radosno mogli proslaviti, zazvat ćemo još jedanput na sve nas Božje milosrđe.

  • Gospodine, ti si narod koji je u tmini hodio obasjao svojom svjetlošću – rođenjem svojega Sina Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, tebi su anđeli klicali a pastiri ti se divili. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas činiš radosnim glasnicima tvoga rođenja i tvojega spasenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Današnje je vrijeme u velikoj mjeri vrijeme promidžbe i reklama. I uvijek nam se nude spasonosna sredstva za mršavljenje, za brzo bogaćenje, za uspjeh i ljepotu… Mnoštvo je ljudi i pojavnosti koji bi u ovom našem vremenu htjeli biti važni i obožavani. U doslovnom smislu. Božja nam riječ nudi nešto drugo. Neprolazno, trajno, vječno. Ono što ostaje i što će ostati i kada vatre propasti našega sunčeva sustava sažegnu naš planet i svijet koji poznajemo. Ove noći, tamo negdje od petog stoljeća, u ovoj noći Crkva uvijek čita mudrost iz poslanice Titu (Tit 2,11-14).


Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi


Čuli smo. Veli apostol: Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi. Braćo i sestre, govori se i piše o različitim receptima za spas naše domovine, naših obitelji, naših mladih, našeg gospodarstva, našeg školskog i odgojnog sustava. Tražimo najbolje putove. Međutim, prevažno je na kakvim temeljima gradimo. Milost je Božja spasiteljica svih ljudi. Ona se očitovala rođenjem Sina Božjega Isusa Krista i njegovim otkupiteljskim djelom spasenja. U jednoj svojoj propovijedi veli Petar: Isus Krist je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti (Dj 4,11-12). Braćo i sestre, važno je da to imamo na pameti. Ne možemo graditi sretnu obitelj bez Božjih zapovijedi. Ne možemo imati mir i sreću u našoj kući bez Božje riječi i Kristovih sakramenata. Ne možemo imati mirnu savjest i smiren život bez Kristova evanđelja. Naše društvo i naša domovina ne može doći do blagostanja, mira i zadovoljstva bez poštivanja osnovnih evanđeoskih zasada, što god o tome govorilo takozvano sekularno i sekularizirano društvo europskih naroda. Ne možemo očekivati mir i napredak gazeći osnovne Božje zapovijedi i prkoseći vlastitoj naravi koju smo od Boga primili…


Odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti


I evo jednog recepta koji za neke može izgledati staromodno. Veli Pavao: Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu. Eto to. Trebamo se odreći bezbožnosti. Apostol dalje objašnjava što to znači. Veli da Krist sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja. Baš svakog bezakonja. Naše društvo jest sekularno, to jest, naš se Ustav ne poziva izravno na evanđelje. Međutim, za nas kršćane jest bitno da se odreknemo bezbožnosti i bezakonja. Što to znači? To znači, jednostavno, da ne možemo uređivati svoj život kao da Boga nema. Ne možemo jednostavno reći da su danas drugačija vremena, kada ne treba baš doslovno obdržavati baš svaku zapovijed i to u svakom njezinom dijelu. Jer ćemo, u tom slučaju, razmjerno lako prihvatiti pobačaj kao tekovinu našega vremena, mito kao nužno zlo, raspad braka kao neminovnost ovoga vremena, posvemašnju neodgovornost u odgoju djece kao nešto što je neizbježno, rad nedjeljom kao nužnost, nedolazak na misu kao potrebu za odmorom u ovom stresnom životu. Velika je napast upravo za nas vjernike da i nesvjesno počnemo živjeti kao da Boga i Krista nema. A ipak velimo da smo kršćani! U prvim kršćanskim vremenima početkom godine služile su se posebne mise, da bi se vjernici posvema odrekli poganskih navada. Danas to izgleda ponovno aktualno. Trebamo se odreći bezboštva, neevanđeoskog shvaćanja i ponašanja.

Dalje veli Pismo, da se odreknemo svjetovnih požuda. Kako je to danas teško! Iza svakog nas ugla mame i vuku reklame. Na ono što je po sebi dopušteno, ali i na ono što u nama pobuđuje najniže strasti. Doista je važno da mi koji sebe nazivamo kršćanima odbacimo zadovoljavanje požuda te da, naprotiv, težimo za onim što je plemenito, čestito i sveto. To veli Ivan apostol: Što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta (1 Iv 2,16). Jer, ne smijemo se varati, nastavlja dalje Ivan: Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka (1 Iv 2,17).


Iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga


Dalje veli apostol Pavao, mi trebamo živjeti razumno, pravedno i pobožno u sadašnjem svijetu iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. To je naša nada. Krist se na otajstven način rodio u našoj duši u trenutku našega krštenja. Krist u nama živi po svojoj riječi u svojim sakramentima, po svojoj milosti, snagom Duha Svetoga. A evo, noćas, na poseban način Krist se rađa u našim srcima. Srce nam je ushićeno i radosno, duša nam pjeva. Gospodin je s nama, Gospodin je u nama, Gospodin je među nama! Osjećamo noćas njegovu blizinu, njegovu ljepotu, njegovu toplinu, svu njegovu ljubav! Međutim, poučava nas apostol, Gospodin Isus će na koncu vremena doći u svojoj slavi. Tada će se u potpunosti ostvariti Božje kraljevstvo među nama i u nama, tada ćemo gledati Boga licem u lice i tada će naša duša biti ispunjena posvemašnjom i potpunom radošću koje može doći i dolazi samo od Boga. Imajući to pred očima mi večeras kličemo novorođenom Spasitelju unatoč naših briga i ljudskih tjeskoba. Bogu pripadamo. Od Boga dolazimo. U njemu živimo. Njemu idemo. Kao njegovi miljenici, kao njegova ljubljena djeca.

Neka ta radost i ta nada ispuni srca svih nas noćas, neka se ta radost razlije u našim kućama, među našim prijateljima, neka obuzme i našu domovinu i cijeli svijet. Tek u Kristu i po Kristu postajemo pravi istinski ljudi. Jer zakon evanđelja duboko je zapretan u našoj ljudskoj naravi. Dao Bog da zasja i ražari se u srcu svakoga čovjeka na ovome svijetu da svi radosna i otvorena srca možemo zapjevati: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!