Utorak, 17 svibnja

Božić, danja misa – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


U svakom se srcu danas na poseban način osjeća mir, Božji mir, mir koji samo od njega može doći i koji jedini može čovjekovo srce u potpunosti ispuniti. Zato ćemo ovoga svetoga dana zamoliti Gospodina da udalji od nas svaku sjenku grijeha, svaku ružnu pomisao, pa da tako, ispunjeni Božjim mirom, možemo radosno proslaviti ovu božićnu euharistiju.

  • Gospodine, ti si Božja riječ prije svih vjekova. Gospodine smiluj se!
  • Kriste, ti si Božja Riječ koja je tijelo postala. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti si i nama dao moć da postanemo djeca Božja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Koliko god nas okruživale čudesne stvari, nam one tako lako postanu obične, do te mjere da ih gotovo ne zamjećujemo. Eno, tako nam je obično da nam sunce sja, da se izmjenjuju godišnja doba, da nas roditelji vole, da imamo prijatelje, da se zabavljamo i tomu slično. Tako nam može posve obično zvučati to da je pravi Božji Sin postao čovjekom, nam u svemu jednak, osim u grijehu. Od djetinjstva smo slušali i oduvijek to znamo: Sin se Božji rodio među nama ljudima kao Isus iz Nazareta, prošao je svijetom čineći dobro, radi nas ljudi i radi našega spasenja bio je poslušan svome Ocu sve do smrti, smrti na križu… A, zapravo, kad se zamislimo nad svim time, možemo uvidjeti koliko su to velika otajstva i kako je sve to, nevjerojatno, iznad svih naših očekivanja, kako je to predivno. Upravo nam o tome govori predivni i nenadmašni proslov Ivanova Evanđelja koji smo upravo čuli (Iv 1, 1-18). Ne baš tako davno, taj se evanđeoski odlomak čitao na koncu svake mise. Toliko ga je Crkva smatrala važnim i temeljnim.


U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga


U proslovu svoga evanđelja Ivan nam predstavlja sina Božjega kao vječnu Božju Riječ koja je oduvijek jedno s Bogom. Prije svih vjekova, prije nego li je svega bilo prije svih vremena, jednostavno oduvijek i oduvijek, kroza svu vječnost postojala je i postoji Riječ, Riječ Božja, oduvijek istobitna s Bogom. Ta Božja riječ jest zapravo Sin Božji, koji je prije svih vjekova jednak Ocu i duhu Svetome. Evanđelista Ivan nam tek naslutiti dade tajnu Presvetoga Trojstva, tajnu Trojedinoga Boga, Jednoga u božanskoj naravi, a trojstvenoga u trima božanskim osobama: Oca, sina i Duha Svetoga.


I Riječ Tijelom postade i nastani se među nama


Bila je to ona prva, temeljna tajna naše vjere, tajna trojedinoga Boga. A onda Ivan govori kako je Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama. Rekli bismo da je to još veća, još nevjerojatnija tajna. Vječna Božja riječ, sin Božji odvijeka, postao je čovjekom. Doslovno se veli da je riječ Božja postala Tijelom. Hoće se reći da je Sin Božji postao čovjek od krvi i mesa, pravi čovjek. Ne nekakav prividan čovjek, ne nekakav nadčovjek, ne samo nekakva ljudska prilika, nego pravi pravcati čovjek, upravo kako veli pismo, “nama u svemu jednak osim u grijehu”. Eto, nismo ni svjesni, koliko nas je Bog počastio, koliko smo mu važni. Pomislimo. Bog nas je stvorio, Bog nas je postavio iznad svih drugih stvorenja, Bog nas je stvorio na svoju sliku, da budemo njegovi prijatelji. I onda kada se čovjek okrenuo od Boga, kad je sagriješio, Bog ga nije ostavio. Nas, grešne i nestalne ljude Bog ne spašava preko nekih posrednika, nego Bog šalje svoga jedinorođenoga Sina da postane jedan od nas. Evanđelje veli da je Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. Ono “nastanila se” znači da je utjelovljeni Sin Božji udario svoj šator među nama, da nam se pridružio, da je postao jedan od nas. Nažalost, mi ljudi ovoga svijeta ne možemo razumjeti niti do kraja pojmiti što to stvarno znači da je pravi Božji sin stvarno postao čovjekom. Jednako tako nikada na zemlji nećemo moći do kraja pojmiti zašto je to Bog učinio. Naime, mi smo ljudi, a on je Bog. Mi smo ovisni o njemu, a on o nama nije. Mi smo ograničeni, a on je beskrajan. Mi smo u vremenu, a on je oduvijek. Pa ipak, važni smo mu. Pa ipak, Bog nas beskrajno voli. Kako beskrajno? Jednostavno, Bog ne može činiti nešto djelomično, nešto površno. Zato Bog i može voljeti samo beskrajno. Zato slobodno možemo ustvrditi da u tome svjetlu Bog ne može bez nas. Kako? Pa, ako nas voli, ne može bez nas. Onaj tko iz dubine srca voli, ne može bez ljubljenoga. Toliko smo Bogu važni! Evo, braćo i sestre. danas na poseban način slavimo upravo tu Božju ljubav prema nama, tu Božju nježnost. Sin je Božji postao čovjekom, našim bratom, rodivši se kao siromašno i neznatno dijete, izvan svoje kuće i svojega doma. Zato nam srce na poseban način danas treperi i kuca. Božji smo miljenici, Božji smo narod, Bog nas u svome Sinu poziva na vječno i trajno zajedništvo sa sobom.


Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja


I sada dolazi ono što je najljepše, što slavimo današnjega dana. Vječna Riječ Božja, Sin Božji, Druga Božanska Osoba postao je čovjekom od krvi i mesa ne iz nekog hira, ne iz neke igre, ne iz zabave kao što razmaženi bogataši idu provesti dva tjedna u divljini. Sin se Božji nije utjelovio samo radi toga da bi nas spasio od našega zla i grijeha. Čuli smo danas za nas najljepšu tajnu. Ivan veli: “Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.” To je vrhunac Božićne tajne i Božićnog otajstva. To je ona “čudesna razmjena” o kojoj govori molitva Crkve na današnji dan. Sin je Božji od nas uzeo našu slabu i nesavršenu ljudsku narav a nama je zauzvrat dao svoju božansku narav. Zagrnuo se našim čovještvom da bi nas obdario svojim božanstvom. I u toj čudesnoj razmjeni očito je tko je bolje prošao! To je radost i to je tajna nadspoznatljive ljubavi Božje koju slavimo u ovoj misi.

U ovoj božićnoj misi na poseban će se način očitovati naše zajedništvo s Bogom i naše dioništvo u božanskoj naravi Isusa Krista: u pričesti će se na nama u potpunosti ostvariti to zajedništvo ljubavi, očitovat će se naše jedinstvo s Kristom. Neka nas novorođeni Spasitelj obdari milošću i snagom da se u našem svakodnevnom životu, u našoj obitelji i bilo gdje se krećemo očituje da smo djeca Božja, da smo jedno s Kristom, da svijet upozna da je gospodin naš Bog koji nas je otkupio po svome Sinu koji je danas među nama postao čovjekom, nama u svemu jednak osim u grijehu.