Utorak, 17 svibnja

Božić, misa ponoćka – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Čudesno djelo Božje ljubavi jest ova noć, koja je okupana tolikim svjetlom, da joj ni dan nije ravan. Naše su oči zabljesnute ovim čudesnim svjetlom, naše su uši ispunjene radosnom zvonjavom i radosnom pjesmom, naše je srce ispunjeno posebnom nadzemaljskom i nebeskom radošću. Samo Bog to može učiniti. Ove se noći želimo veseliti, želimo pjevati i iznad svega želimo Bogu zahvaliti za njegov najveći dar – dijete Isusa. Puni ove posebne Božićne radosti zazivamo Kristov mir i Kristov blagoslov na nas i na cijeli svijet.

  • Gospodine, za tobom su žudjeli silni naraštaji, tebe su naviještali svi proroci. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, u punini vremena postao si naš brat, naš Spasitelj i Otkupitelj. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas činiš kadrima svojim bližnjima naviještati radost tvoga rođenja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Čudesna je ovo noć! Evo, noćas, u ovo doba godine kada su dani kratki , a noći tako duge, usred ove zimske noći naša je crkva okupana svjetlošću, a naša lica ozarena posebnim sjajem. Međutim, to je tek znak onoga što se noćas događa u nama i u našim srcima. Gospodin je s nama, sin se Božji rađa noćas među nama kao maleno dijete, noćas se nebo sa zemljom spaja, noćas na poseban način Bog iskazuje svoju nježnost prema čovjeku, noćas nas Bog obdaruje darima o kojima nismo mogli ni sanjati, noćas nam Bog daje svojega jedinorođenoga sina da bude naš Spasitelj i brati, nama u svemu jednak, osim u grijehu.


Narod koji je u tmini hodio


U knjizi proroka Izaije danas smo čuli drevno proroštvo o Izabranom narodu koji je bio strašno ponižen u izgnanstvu (Iz 9, 1-6). Bog je nakon sedamdeset godina pozvao svoje poniženi narod da iziđe iz ropstva i stvarno ga je opet vratio u njegovu zemlju i to mimo svih očekivanja. Sedamdeset godina je puno. Puno i strašno je bilo živjeti u izgnanstvu i ropstvu, Već su gubili nadu. Neki su među njima već počeli vjerovati i govoriti da od povratka nema ništa, da se valja pomiriti s gubitkom domovine i da treba prihvatiti sadašnji život kakav već jest. I stvarno: je sve tko izgledalo.


Svjetlost vidje veliku


Kad evo, gle, ispunile su se riječi proročke! Sve je išlo tako brzo, iznad svakog očekivanja i svake slutnje. Novi je kralj postao tako blagonaklon da je dopustio da se oni kao slobodni ljudi uzdignuta čela vrate u svoje domovinu, da obnove svoje svetinje i izgrade svoj hram. A još samo prije nekoliko mjeseci sve je bilo i izgledalo posve drugačije!


Ti si radost umnožio, uvećao veselje


Možemo samo zamisliti suze radosnice onih rijetkih preživjelih koji su kao djeca upamtili dan svoga izgnanstva! Samo se može zamisliti radosti i ushićenje svih onih koji su o svojoj domovini mogli maštati tek kroz čeznutljiva pripovijedanja svojih očeva. Možemo samo zamisliti sreću onih velikih božjih ljudi koji su kroz čitavo to vrijeme vjerovali da ih Bog neće i ne može ostaviti u trajnom ropstvu.


Evo javljam vam Blagovijest, veliku radost


Mi smo taj narod braćo i sestre. Puno više nego na onaj drevni narod na nas se odnose ove proročke riječi. Ove nas noći pohađa jarka svjetlost s visina – Krist Gospodin! On je naš Spasitelj i osloboditelj. On nas izbavlja od ovog propadljivog vremena i otvara nam vrata vječne domovine. On je jedini kadar raskinuti okove grijeha, mržnje, sebičnosti, zavisti i svakoga drugoga zla. Dijete Isus koje se noćas rađa, rađa se kao Spasitelj u našim srcima on nas ispunja dragošću, nadom, ljubavlju i srećom. On nas čini kadrima i sposobnima da budemo na radost na blagoslov, i na sreću jedni drugima. Ova nas sveta noć ispunja blaženstvom i srećom, a novorođeni nas Isus poziva da budemo nositelji i širitelji te radosne vijesti spasenja. Dao Gospodin da se i noćas i svakoga dana u našim srcima i na našim licima pokazuje i odražava Kristovo spasenje. Dao Gospodin da se božićna radost po nam i po svim ljudima dobre volje razliježe po cijelome svijetu.