Božić, misa ponoćka – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Evo nas, predraga braćo i sestre, okupane sjajnom svjetlošću. Vani je duboka noć, vani je studen, a evo, ovdje, među nama sjajna je svjetlost i toplina Božjeg dolaska. Noćas naša srca posebno kucaju, noćas nam sve izgleda posebno, lijepo, nesvakidašnje. Ova je noć okupana sjajnom svjetlošću, ovo je noć kada anđeli pjevaju: “Slava Bogu na visini.” Zahvaljujemo Bogu na ovom posebnom daru koji nas svake godine iznova ispunja novim ushićenjem i novom radošću. Zazvat ćemo na početku na sve nas, na sve naše mile i drage, Božju milost, tako da radosno i dostojno možemo proslaviti ova sveta otajstva.

  • Gospodine, tebe je Blažena Djevica Marija s radošću nosila. Gospodine smiluj se!
  • Kriste, rodio si se kao siromah da nas svojim bogatstvom zaodjeneš. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas činiš nositeljima svoje svjetlosti i svojega mira. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Noćas je naše srce puno ushićenja i puno radosti. Bog je među nama, Bog je s nama, osjećamo njegovu blizinu i svu njegovu nježnost i toplinu. Bog se rodio među nama kao maleno dijete, prepun ljubavi za nas. Bog se rodio kao čovjek, kao siromašno dijete Božji je Sin postao jedan od nas i to nas ispunja radošću i nadom, jer znamo, ne trebamo biti u ljudskim očima veliki da bi nas Bog zagrlio i ispunio neizrecivom radošću otajstva ove noći. Danas pred njim stojimo kao vjernici, kao ljudi otvorenih ruku, kao oni koji su – makar maleni – obdareni najvećim darom: Sinom Božjim koji se rodio kao čovjek i koji se noćas među nama rađa. A da bismo se bolje uživjeli u radost i otajstvo ove noći, danas nam Božja riječ pred oči stavlja lik Marije (Lk 2,1-14), one po kojoj nam je zasjalo Sunce pravde, Krist Gospodin.


Marija se podvrgava


Marija je prihvatila veliki Božji plan kada je na anđelovo navještenje da će roditi Sina Božjega rekla: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.” Ona je s vjerom i vedrinom prihvaćala sve što joj je Božja providnost stavljala na životni put. Znala je da u sebi nosi Sina Božjega i zato se nije ničega bojala. Tako se Marija, zajedno s Josipom, podvrgnula naredbi cara Augusta da se podvrgne popisu stanovništva. Podvrgava se tegobnom putovanju od Nazareta do Betlehema. Podvrgava se nesklonim prilikama u Betlehemu. Podvrgava se neprilici da je Betlehemci ili nisu mogli ili nisu htjeli ugostiti u trenutku kad je bila pred porodom. Podvrgava se poniženju da svoju najveću radost – porod svoga sina doživi u tako neprikladnim okolnostima. Podvrgava se krajnjoj oskudici i bijedi te štalice – špilje u koju je jedva mogla skloniti glavu. I pored svega toga, Marija vedro kroči. I, kad je porodila svoga sina, posebno je svjetlo obasjalo betlehemsku poljanu i pastire koji su tamo boravili. Sve te izvanjske okolnosti nisu mogle poljuljati njezin mir, njezinu duboku radost. Jer ono što je iznad svega i nad svim, ono što je najveće i najvažnije nosila je u sebi ispod svoga srca. Nosila je u sebi Sina Božjega. Svjesna da taj Božji dar ima, znala je da u njemu sve ima i da ništa drugo nije ni bitno ni važno. Zato, unatoč oskudici i neprilici, srce joj je bilo ushićeno i anđeoskom pjesmom i poklonom pastira, a iznad svega svojim novorođenim Sinom koji je bio živi dokaz da je Bog dobrostiv, nježan i čovjekoljubiv. Tako je Marijino podvrgavanje životnim okolnostima i neprilikama urodilo dubokom i trajnom radošću, radošću koja se rađa samo u srcu uronjenu u Boga.


Svjetlost nas obasjala


Braćo i sestre, Božja svjetlost obasjava i nas ove božićne noći. Obasjava nas upravo zato što znademo da smo po sebi i maleni i slabi i neznatni. Obasjava nas jer smo pritisnuti poteškoćama života, poput Marije na njezinu tegobnu putovanju. Obasjani smo Božjim milosrđem i Božjom ljubavlju jer priznajemo svoju slabost, ali i svoju grešnost. Jer, rodio se Krist koji je – Spasitelj! Zato je ovo naša noć, noć Božje ljubavi, noć Božjeg smilovanja, noć u kojoj se Sin Božji rađa svijetu i svakom pojedinom od nas. Jer što smo manji, to nam je Bog bliži. Što smo slabiji, to nas više Bog pohađa svojom snagom. Što smo potrebitiji njegova smilovanja, to nas više obasiplje svojom ljubavlju. Samo ako mu se iskrena srca obratimo. I zato u nama noćas buja posebna, Božja radost i ushićenje. Doista, svaki od nas može s prorokom reći: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku, onima koji kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje…”


Vi ste svjetlost svijeta!


Isus je jednom prigodom rekao: “Vi ste svjetlost svijeta.” Mi smo, evo, ove noći osjetili posebnu Božju toplinu, doživjeli smo jasnoću Božje svjetlosti, osjećamo milinu Božje blizine. Bog, koji nas, dakle, obasjava tolikom svjetlošću, radošću i milinom, poziva nas da i mi budemo jedni drugima na radost i blagoslov. Noćas, kad se vratimo kućama, slavimo u miru i radosti. Ujutro svojim ukućanima, svojim susjedima i rođacima, svim ljudima dobre volje iskažimo mir, dobrohotnost, radost i poštovanje. I svih ovih dana budimo svjetlost jedni drugima, budimo jedni drugima znak Božje ljubavi. Obradujmo jedni druge, oprostimo jedni drugima, pomažimo jedni drugima, budimo živa slika Marije Bogorodice i njezinoga poniznoga i dobrostivoga Sina. Tako će božićna radost u nema uvijek rasti, tako ćemo biti na blagoslov jedni drugima i tako ćemo, konačno, uzmoći da se svjetlost i blagoslov ovoga Božića spusti u naše živote.