Budućnost kršćanskoga braka
Brak je temeljni, a ne završni kamen.
Pitajte bilo koju nasumice odabranu skupinu od deset starijih parova o njihovu braku; polovica njih vjerojatno će reći nešto poput ovoga: „Zagledali smo se u srednjoj školi, vjenčali se ubrzo nakon mature, probili se ni iz čega, dobili djecu i evo nas. Brak nas je učinio onim što smo danas.“
Iza ovih priča krije se gledanje na brak kao na temelj života, početnu točku za druge ciljeve. Danas je taj nazor zamijenjen drukčijim, onim što neki nazivaju „vrhuncem“, gledanjem na brak kao krunsko postignuće. U poimanju braka kao vrhunca, brak je završni dodir koji se dodaje životu nakon što su ostvarene pojedinačne karijere, ispunjeni osobni ciljevi i otkriveno „tko smo“.
Ta golema promjena u našem poimanju braka ima raznovrsne posljedice, od odgađanja vjenčanja (za mnoge ljude, u njihove tridesete) preko smanjenja stope rodnosti u većini razvijenih zemalja, pa sve do dopuštanja da se prijebračni spolni odnosi i izvanbračne zajednice smatraju valjanima. Ipak, najznačajnije promjene mogle bi se dogoditi u Crkvi.
Sociolog sa Sveučilišta u Teksasu Mark Regnerus prati te promjene u svojoj knjizi The Future of Christian Marriage („Budućnost kršćanskoga braka“). Regnerus opisuje i dramatične korake koji će biti potrebni ako se u sklopu Crkve želi obnoviti njegovanje ženidbe, bračna kultura.
Budućnost kršćanskoga braka sadržava razgovore s brojnim mladim kršćanima iz sedam zemalja. Okrenut naprijed i čvrsto ukorijenjen u povijesti Regnerus prati kako je brak od naravne ustanove povezane s rađanjem djece i blagoslovljene od Crkve postao ustanova koju sada, kao i mnoge druge stvari u našoj kulturi, određuju želje odraslih i uvelike definira (ili bih trebao reći preinačuje?) država.
Jedan od najneočekivanijih nalaza u knjizi Budućnost kršćanskoga braka jest da kršćanska mladež diljem svijeta još uvijek ima prepoznatljivo biblijsko poimanje o tome što bi brak trebao biti. Oni s kojima je razgovarao u pravilu su spominjali zamisao cjeloživotne zajednice muškarca i žene. Često su govorili o tome kako je brak slika Krista i Njegove Crkve, kako Pavao uči u Efežanima 5. Mnogi su čak navodili kako su djeca dio Božjega nauma za brak.
Tragično je da puno manje ljudi provodi ili uopće pokušava provoditi taj naum. Prosječna dob pri sklapanju prvoga braka približava se povijesnim vrhuncima u gotovo svakoj zemlji koju je Regnerus proučavao, a izvanbračni suživot brzo postaje uobičajen način života, čak i za mlade ljude u Crkvi.
Dakle, kako smo stigli do toga? Prema Regnerusu, zamršeno je, teško objasniti. Gospodarski utjecaji, rastuća očekivanja da će žene raditi izvan kuće, udomaćenje kontracepcije i posljedično „pojeftinjenje“ spolnih odnosa te općenito uklanjanje djece iz zamišljaja promijenili su ne samo naše ponašanje, nego i način na koji razmišljamo o braku. Dapače, Regnerus zaključuje kako mlade ljude, pa i mlade kršćane, brak jednostavno ne zanima. Zapravo, sve veći broj njih spreman je odgoditi ga na neodređeno.
Evo što piše u knjizi:
„Dvadesetogodišnjaci su postali manje usredotočeni na izgradnju zrelih veza i ispunjavanje odgovornosti, a više na uživanje, putovanja i iskušavanje identiteta i veza… Sada se pripremamo za brak, radije nego da se vjenčamo kako bismo se pripremili za postizanje zajedničkih ciljeva – doma, posla, obitelji. Namjesto toga, sâm brak postao je jedan od tih ciljeva, postignuće koje označava da smo ‘uspjeli’.“ (Mark Regnerus, The Future of Christian Marriage, New York, 2020., str. 38).
To je novo. Povijesno gledano, brak se nikada nije smatrao neobveznim obilježjem kršćanskoga življenja. Niti je bio slavodobiće koje se osvaja nakon postizanja „odraslosti“. Bog neke jasno poziva na samački život i uzdiže njihove mogućnosti da Mu služe. Istodobno, brak je slika koju apostol Pavao uzima kada opisuje ljubav između Isusa i Njegovih otkupljenika. Brak preusmjerava naše snage i naklonosti dalje od nas, a prema drugima i to na način na koji ništa drugo, osim roditeljstva, ne može.
Ako želimo da kršćanski brak ima budućnost, morat ćemo promijeniti taj temeljni pogled, nazor da je ženidba konačno postignuće, točka na i. Velik dio problema koji Regnerus opisuje u knjizi Budućnost kršćanskoga braka jest neuspjeh mašte i nemogućnost da se brak gleda kao ostvariv. Među poduzetnim i iznenađujućim prijedlozima koje Regnerus nudi jest da osiguramo da naša djeca čuju priče kakve stariji parovi često pričaju. Nije strašno teško zaključiti kako moramo početi tako što ćemo sljedećemu naraštaju reći istinu o braku.
John Stonestreet i Shane Morris
