Četvrtak 7. vazmenog tjedna: Da svi budu jedno

Meditacija uz Evanđelje: Iv 17,20-26

Svi su silni vladari i diktatori u povijesti težili za tim da svi njihovi podanici misle na isti način, da budu jedinstveni u svemu što je za vladara bilo važno, čak do te mjere da su se – ne tako davno – u Kini svi građani jednako odijevali. Svojim propagandnim aparatom upravo su se trudili da narodu „isperu mozak“ da bi bili jedinstveni i – pokorni. Nažalost toga ima i danas. Kako onda razumjeti ovu Isusovu molitvu za svoje učenike:

„Oče, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (…) da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.“

Bog nas je stvorio različite. Na cijelom svijetu nije bilo, niti će ikad biti da su dva čovjeka u svemu jednaki. Svi smo mi pojedinci sa svojim tjelesnim, duševnim i duhovnim posebnostima. Ali, s druge strane, svima nam je jedan Stvoritelj – Otac, i svima nam je jedan Spasitelj – Krist, i svima nam je jedan Posvetitelj i Branitelj – Duh Sveti. Na svakoga se onda nas odnosi Božji poziv i Božja zapovijed da njega, Boga, ljubimo svim srcem, a svoga bližnjega kao sebe same. Svi smo mi pozvani živjeti prema evanđelju. I u tome trebamo biti jedinstveni. I po tome će svijet spoznati da smo Kristovi učenici. Jer, u kršćanskom je naviještanju važna ta veza ljubavi koja povezuje Oca, Sina i Duha Svetoga, koja povezuje Oca i njegovog utjelovljenog Sina Isusa Krista, kao što je važno i ono životno jedinstvo krštenika. Svi smo mi već po stvaranju, a još više po krštenju jedno u Kristu, jedna obitelj, udovi Kristova Tijela – Crkve. Zato Pavao govori: „Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist“ (1 Kor 3,11).

Upravo je tako bilo u apostolskoj Crkvi: Petar, Pavao, Ivan, Jakov i ostali apostoli kao ljudi su se razlikovali, ali su svi gorjeli istim žarom za evanđelje Kristovo. I mi smo na to pozvani. U obitelji i u zajednici smo – hvala Bogu – različiti i raznoliki prema darovima koje smo od Boga primili. Ali svi trebamo biti jedinstveni u onome što je bitno, što je sveto, što je Božje, što je Kristovo. A to znači jedinstveni u vršenju zapovijedi, slavljenju sakramenata odnosno u tome da ljubimo Boga i bližnjega slijedeći istinu evanđelja. Dao Bog da mi budemo takvi graditelja mira, jedinstva ljubavi i svekolikog napretka Kristove Crkve.