Skip to content

Duhovi (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Danas zahvaljujemo Bogu za Duha kojeg je izlio na apostole, zahvaljujemo mu i za Crkvu koja se u tome trenutku rodila. Zahvaljujemo mu također i zato što i danas njegov Duh vodi Crkvu i što i nama danas u obilju šalje darove svojega Duha. Da bismo bili dostojni i ovoga dana i ovoga slavlja i darova kojima nas Gospodin obdaruje, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste.

  • Gospodine, u samim počecima svijeta tvoj je Duh lebdio nad zemljom koju si stvarao. Gospodine, smiluj se!

  • Kriste, ti si bio pomazan Duhom Svetim i snagom. Kriste smiluj se!

  • Gospodine, ti i danas svojoj Crkvi daruješ obilne darove svojega Duha. Gospodine, smiluj se!


Nacrt za homiliju


Uvijek iznova doživimo kako je Božja riječ “živa i djelotvorna”, kako je stvarno pisana za nas u ovome trenutku, a kako prilike u prvim kršćanskim zajednicama u velikoj mjeri ocrtavaju naša pitanja i naše poteškoće, naša nadanja i naša stremljenja. Stara poslovica veli da je povijest učiteljica života, a pismo veli: “Što god je pisano, nama je za pouku pisano.” Tako i danas, dok čitamo Pavlovu Prvu poslanicu Korinćanima (1Kor 12, 3b-7, 12-13), čini nam se da je svaka riječ za nas pisana. A tako i jest.

Crkva u Korintu bila je veoma živa. Kao i sam grad Korint u toj je zajednici bilo ljudi iz različitih kultura i naroda. Duh Isusa Krista snažno je djelovao među njima. Pojedini su članovi imali različite darove. Pavao govori o liječenju, prorokovanju, govoru u jezicima, tumačenju jezika, služenju… Pavao je bio svjestan da ne može on, Pavao, određivati tko će i kakve darove Duha dobiti, jer Duh puše gdje hoće. Međutim, kao i sa svakim darom, tako i sa darovima Duha treba razborito postupati. Naime, kao što svoje prirodne darove, tj. talente čovjek može uludo trošiti ili pak ne razvijati, to se može dogoditi i duhovnim darovima.


Različiti su darovi, a isti Duh


Pavao veli: “Različiti su darovi, a isti Duh.” Podsjeća svoje vjernike na očiglednu činjenicu da su svi darovi – darovi i da dolaze od Boga. Naime, različite darove i talente imamo od Boga, a ne od sebe. Uvijek je to nezasluženi dar. Prema tome svi talenti, sve sposobnosti nešto je što nije od nas ni iz nas, nego od Boga. Ako čovjek ima smisla za glazbu, za lijepo izražavanje, za slikanje, za šport; ako čovjek ima sposobnosti organizirati posao, pronalaziti neka nova rješenja, Božji je to dar. Nadalje, osjećamo li u sebi potrebu za molitvom, za dobrim djelima, imamo li snage smireno trpjeti zbog bolesti i nepravdi, imamo li osobit osjećaj za one koji su u potrebi… Božji je to dar. Uspijevamo li u svom duhovnom životu u velikoj mjeri slijediti Božje zapovijedi, polazi li nam za rukom i druge potaknuti da idu putem dobra, Božji je to dar. Ništa nije od nas i ništa mi to nismo “stekli sa svojih deset nokata”. Besplatni je to Božji dar. Zato svaka oholost, svaka uznositost, svaka umišljenost protivi se daru koji imamo i može nas okrenuti protiv nas samih. Sjećamo se biblijskih likova. Biblija pripovijeda kako je Abšaloma zavela i upropastila njegova ljepota, Salomona njegova mudrost, kako je Judu u propast odvela njegova proračunatost, kako je Petar bio ponižen kad se preuzetno pouzdavao u svoju snagu. Toliko je u povijesti likova koji su bili izuzetno sposobni, učeni, snažni, obdareni sposobnošću da vode druge, pa su svoje darove na zlo upotrijebili. Dar je od Boga, a na nama je kako ćemo ga upotrijebiti. Budemo li se njime oholili to je prvi korak i najsigurniji znak da smo krenuli u krivome smjeru.


Različite službe, a isti Gospodin


Pavao nadalje veli: “Različite su službe, a isti Gospodin.” Dakle, dar je dan radi služenja. Tako Pavao sebe naziva “slugom”, štoviše “robom” Isusa Krista, što grčki izraz doulos (doulos) doslovno i znači. Pogledajmo, sam Sin Božji utjelovio se – kako Vjerovanje veli – radi nas i radi našega spasenja. Isus kasnije za sebe veli kako nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge. Pogledamo li malo bolje, svi dari, sve sposobnosti koje čovjek ima, usmjerene su prema drugima, po sebi su namijenjene služenju. Ako je netko dobar glazbenik – on služi svojim slušateljima. Tako i učitelj učenicima, liječnik bolesnicima, policajac miru i spokoju građana, vozač putnicima, roditelj djeci, ministar narodu… I tko drugačije razmišlja, naopako sudu. Evo jednog zgodnog primjera iz Svetoga pisma. Estera, Židovka, dospjela je do velike časti da je postala supruga perzijskog kralja Ahasvera (tj. Kira) i tako kraljica u moćnom kraljevstvu. Kada je zaprijetio zator njezinu narodu, kraljica se Estera u prvi trenutak krzmala pomoći svome narodu jer je znala da riskira vlastiti život pojavi li se pred kraljem bez poziva. Međutim, njezin joj rođak Mordokaj govori neka ne oklijeva i neka ne misli da će se ona spasiti time što je kraljica. Konačno, zaključuje mudri Mordokaj: “Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?” (Est 4,14).

Evo, upravo to. Estera je službenica Božja i po sebi, a pogotovo pred Bogom nije ništa veća što je kraljica. Konačno, opominje nas Isus: “Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati” (Lk 12,48). Ljudski govoreći, trebao bi se čak i zabrinuti onaj koji shvati da ima puno darova. Više će se od njega iskati.


Različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima


Bog je onaj koji svoj naum provodi. S nama ili bez nas. Bog želi s nama provesti svoj naum spasenja. Njemu se sviđa u nama i po nama djelovati. Prema tome, što god dobra činili, u Božje ime činimo, ili, točnije, Bog po nama čini. Prisjetimo se što je Petar progovorio mnoštvu nakon što su on i Ivan izliječili hromog od rođenje koji je sjedio na hramskim vratima:

“Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda? I po vjeri u njegovo (Isusovo) ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju” (Dj 3,12.16). Slično se dogodilo kad je Kornelije pao Petru k nogama i poklonio mu se, a Petar mu rekao: “Ustani! I ja sam čovjek” (Dj 9,26). A kada su se mještani grada Listre počeli klanjati Pavlu i Barnabi kao bogovima Zeusu i Hermesu nakon što su izliječili hromog čovjeka, Pavao je povikao: “Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi!” (Dj 14,15).

Bog je onaj koji djeluje po nama. Dok to činimo, dobro činimo. Dok njega slavimo, njegovi smo učenici. “Da se ni jedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.” Bilo kakav “kult ličnosti” daleko od Duha Isusa Krista. Zato je uvijek duboko istinita tvrdnja naših starih katekizama da je oholost izvorište svakoga grijeha, a da je poniznost najjednostavniji put do Boga. Poniznost, a ne osjećaj manje vrijednosti. Jer, kršćanin je svjestan onoga što ima, što zna, što može, svjestan je svojih darova, ali je prije svega svjestan da su to darovi, da su to darovi od Boga usmjereni za služenje drugima; prema tome, njima se ne možemo isprazno oholiti.

Razumjeli? Shvatili? Prihvatili? Danas, kada slavimo silazak Duha Svetoga na apostole, onoga Duha koji i u nama djeluje, neka i nas Bog ispuni Duhom jednostavnosti, poniznosti, duhom služenja i Duhom radosti.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

Latest posts by dr. Zvonko Pažin (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Duh poslanja Kristova – razmišljanje uz Duho... Isusovo pashalno otajstvo imalo je dvije bitne sastavnice koje se tiču naše ljudske naravi u kojoj se i dogodilo njegovo slavno uskrsnuće. Usk...
Duhovi (A) – komentar evanđelja Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas Iv 20, 19-23 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili ...
Duhovi (A) – homilija Uvod i pokajnički čin U današnjoj poslanici (1Kor 12, 3b-7, 12-13) Pavao veli: Nitko ne može reći "Gospodin Isus", osim u Duhu Svetome....
Pedesetnica – Duhovi (A) Dj 2,1-11 Pisac Djela apostolskih dan Pedesetnice vide kao ispunjenje: svi su bili zajedno na jednom mjestu – kao da su se vrijeme koje se ispunilo...
Nedjelja Duhova (A) – komentar evanđelja KAO ŠTO MENE POSLA OTAC I JA ŠALJEM VAS Iv 20,19-23 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata...