Izbori

Ovih smo dana bili u izborima. Nakon smrti pape Franje naslovnice svih medija vrvjele su od prognoza i od komentara kakav bi trebao biti sljedeći papa. I sad, nakon izbora pape Lava, vjernici očekuju da će u Crkvi s novim papom ovo ili ono biti puno bolje. Slično je i s našim lokalnim izborima. Prije izbora čuli smo obećanja da će nova ili stara lokalna vlast učiniti život puno boljim nego što je to sada. I tako se događa, svjesno ili nesvjesno, da vjernici očekuju od novoga pape, biskupa ili svoga svećenika da porade na tome da Crkva cvjeta i napreduje. I onda, ako nešto ne bude u redu, znademo koga ćemo okrivljivati. Jednako tako nakon izbora mi kao građani očekujemo od političkih čelnika da nam poboljšaju životne uvjete na svim razinama. To je po sebi razumljivo. I crkvena i građanska vlast ima veliku odgovornost.

Međutim, kakvi god bili nositelji vlasti, ostaje ono bitno pitanje. Što ja mogu učiniti u svojoj obitelji, u Crkvi ili pak u društvu? Koliko ja mogu doprinijeti da okruženje u kojem živim bude ljudskije? Što ja mogu i trebam učiniti da poraste odgovornost, razumijevanje, nesebičnost, susretljivost? Kako ja, na primjer, mogu doprinijeti da naš okoliš bude čist i uredan? Što ja trebam činiti da na društvenim mrežama ne kruže sadržaji koji ocrnjuju moga susjeda?

U svemu tome vlast ova ili ona u tome nam može pomoći ili odmoći, međutim, svatko od nas u svom „malom svijetu“ može i treba doprinijeti napretku svega što je dobro i čestito. Svatko je od nas pozvan doprinositi da živimo u miru i slozi. Zato, rekao bih, prije nego što počnemo kritizirati bilo koje nosioce vlasti, razmislimo, što mi možemo učiniti. U svoje je vrijeme američki predsjednik Kennedy mudro rekao otprilike ovako: „Nemoj se pitati, što tvoja zemlja može učiniti za tebe; nego se radije upitaj, što ti možeš učiniti za svoju zemlju.“ Rekao bih da to itekako vrijedi i za našu Crkvu i za našu domovinu. A nosioci vlasti? Oni dolaze i odlaze…