Jehovini svjedoci su u zabludi

Pokret Jehovinih svjedoka nastao je u Sjedinjenim Američkim Državama 1879. pod vodstvom Charlesa Tazea Russella (1852.–1916.), koji je prije toga bio prezbiterijanac, kongregacionist, pa adventist. U mladosti je ispisivao biblijske retke kao grafite po ogradama i gradskim pločnicima pokušavajući preobratiti nevjernike.[1]

Imao je sedam razreda pučke škole. Na sudu je 17. ožujka 1913. priznao da je „donekle“ upućen u latinske izraze, ali da ne zna hebrejski ni grčki, da ga nikada nije zaredio nijedan biskup ili vjerski službenik te da nikada nije pohađao bogoslovno sjemenište ili bilo koju višu školu; vjerovao je da je njegovo zaređenje bilo „od Boga“.

Nakon 15 godina braka izjavio je da mu je on bio pogrješka, a sud je rastavio brak koji je bio sklopio zato što je provodio duševno nasilje i zlostavljao svoju ženu („zbog mentalne okrutnosti“).

Russell je tvrdio da Krist nije Bog od iskona, ni od rođenja od Otca, ni od začeća ili rođenja od Majke, nego da je Isus primio božanstvo kao dar od Oca nakon što je umro na križu. Učio je i da Duh Sveti nije osoba, nego očitovanje Božje moći.

Russell je smatrao da se Krist nevidljivo vratio u listopadu 1874. i da od tada vlada s neba. Proricao je iznenadno uništenje svih svjetskih vlada u listopadu 1914. Nakon izbijanja Prvoga svjetskoga rata u srpnju 1914., godinu 1914. reinterpretirao je kao početak Harmagedona (Otkrivenje 16, 16).

Russell je vjerovao da su Veliku piramidu u Gizi izgradili Hebreji pod Božjim vodstvom, ali da će se razumjeti tek u moderno doba. Piramidu je nazivao „Biblijom u kamenu“. Smatrao je da određeni biblijski tekstovi, uključujući Izaiju 19, 19–20, proriču buduće razumijevanje Velike piramide. Vjerovao je da različiti uzlazni i silazni prolazi piramide predstavljaju biblijska poimanja poput pada čovjeka, odredbe Mojsijeva zakona, Kristove smrti i proslave svetaca na nebu. Izračuni su se temeljili na pretpostavci da svaki centimetar različitih prolaza predstavlja jednu godinu. Zato ga zovu piramidologom.

Russell je isticao da zemlja Palestina pripada isključivo židovskoj rasi, da Bog poziva Židove natrag u njihovu zemlju i da će oni biti središte zemaljskoga vodstva pod Božjim Kraljevstvom. Zato ga drže kršćanskim cionistom.

Jehovini svjedoci

Skupina koju je Russell okupio na početku se nazivala Istraživači Biblije, a nakon raskolâ (1909., 1916., 1919., 1928., 1931.), od godine 1931. nosi ime Jehovini svjedoci. Ta je promjena trebala biti namijenjena razlikovanju od drugih kršćanskih pokreta i potvrđivanju njihove isključive odanosti „Jehovi“, koga smatraju osobnim Božjim imenom. Taj pokret tvrdi da je kršćanski, ali u stvarnosti to nije, i to iz nekoliko razloga.

Krivotvorena Biblija

Jehovini svjedoci oslanjaju se isključivo na Bibliju, koju čitaju u vlastitom prijevodu, Prijevodu „Novi svijet“. Problem je što taj prijevod sadržava izmijenjene odlomke. To je bilo predmet mnogih kritika teologa, jezikoslovaca i biblijskih stručnjaka: neki prijevodi biblijskih odlomaka u Prijevodu Novoga svijeta manipulirani su ili usmjereni kako bi poduprli naučavanje vlastito Jehovinim svjedocima.

Prvi primjer

Postanak 1, 1–2 – Hebrejski izvornik: „Berešit bara Elohim et hašamajim ve et ha arec. Veha arec hajta tohu va bohu ve hošeh al pene tehom ve ruah Elohim merahefet al pene ha majim.“

Ustaljeni prijevod (Biblija Stvarnosti 1968.): „U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.“

Hrvatski prijevod „Novi svijet“: „U početku stvorio je Bog nebo i zemlju. A zemlja je bila prazna i pusta, i tama se prostirala nad površinom bezdana vodenog, a Božji duh djelovao je nad površinom voda.“
Engleski „Novi svijet“: „In the beginning God created the heavens and the earth. Now the earth was formless and desolate, and there was darkness upon the surface of the watery deep, and God’s active force was moving about over the surface of the waters.“
Francuski „Novi svijet“: „Au commencement, Dieu créa le ciel et la terre. La terre était informe et déserte, et l’obscurité couvrait les eaux ; et la force agissante de Dieu se déplaçait au-dessus des eaux.“
Njemački „Novi svijet“: „Am Anfang erschuf Gott Himmel und Erde. Die Erde nun war formlos und öde. Über dem tiefen Wasser war Dunkelheit und Gottes aktive Kraft bewegte sich über der Wasseroberfläche hin und her.“

Jehovini svjedoci niječu da je Duh Sveti živ, treća osoba Trojstva. Stoga su promijenili točan prijevod izraza „duh Božji lebdio je nad vodama“ u „Božja aktivna sila/snaga“ (God’s active force, la force agissante de Dieu, Gottes aktive Kraft). Duh Sveti nije stvar. Osoba je. Duh Sveti govori. Aktivna sila ne govori:

„Duh reče Filipu: Pođi i pridruži se tim kolima!“ (Djela apostolska 8, 29). – Prijevod „Novi svijet“ i na tom mjestu ima opću imenicu: „duh“.

„Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao“ (Djela apostolska 13, 2). – Ni na tom mjestu u prijevodu „Novi svijet“ nije vlastito ime, nego opća imenica: „sveti duh“.

Drugi primjer

Ivan 1, 1 – Grčki izvornik: „kaì Theòs ē̃n ho Lógos“.

Ustaljeni prijevod (Duda-Fućak): „i Riječ bijaše Bog“.

Hrvatski prijevod „Novi svijet“: „i Riječ je bila bog“.
Engleski „Novi svijet“: „and the Word was a god“.
Francuski „Novi svijet“: „et la Parole était un dieu“.
Njemački „Novi svijet“: „und das Wort war ein Gott“.

Taj prijevod u hrvatskom upućuje na višeboštvo, kao da je bog opća imenica, tj. da postoji više bogova, pa je Riječ (Vječni Smisao, Sin) jedan od njih. U ostalim navedenim jezicima uvodi neodređeni član (a, un, ein) koji ne postoji u grčkom izvorniku. Kršćanski tumači Svetoga Pisma odbacuju takvo prericanje, jer ono upućuje da je Isus (Riječ) drugotno božansko biće, što služi za poricanje Kristova potpunoga boštva („pravi Bog“).

Treći primjer

Ivan 14, 10 – Grčki izvornik: „ū pisteúeis hóti egṑ en tō̃ͅ Patrì kaì ho Patḕr en emoí estin? tà rhḗmata hà egṑ légō humĩn ap’ emautū͂ ū lalō̃; ho dè Patḕr en emoì ménōn poieĩ tà érga autū͂.“

Ustaljeni prijevod: „Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.“

Hrvatski prijevod „Novi svijet“: „Zar ne vjeruješ da sam ja u zajedništvu s Ocem i da je Otac u zajedništvu sa mnom? Ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe, nego Otac koji ostaje u zajedništvu sa mnom čini svoja djela.“
Engleski „Novi svijet“: „Do you not believe that I am in union with the Father and the Father is in union with me? The things I say to you I do not speak of my own originality, but the Father who remains in union with me is doing his works.“
Francuski „Novi svijet“: „Ne crois-​tu pas que je suis en union avec le Père et que le Père est en union avec moi ? Les choses que je vous dis ne viennent pas de moi-​même ; mais le Père, qui reste en union avec moi, fait ses œuvres.“
Njemački „Novi svijet“: „Glaubst du nicht, dass ich mit dem Vater verbunden bin und der Vater mit mir? Was ich euch sage, kommt nicht von mir, sondern der Vater, der mit mir verbunden bleibt, vollbringt seine Taten.“

To je još jedna očita krivotvorina Jehovinih svjedoka. U pokušaju da izbjegnu božanstvo Krista, trijebe Bibliju po svome i mijenjaju sve retke koji upućuju na Isusovo boštvo.

Četvrti primjer

Kološanima 1, 15–17 – Grčki izvornik: „en autō̃ͅ ektísthē tà pánta… tà pánta di’ autū͂ kaì eis autòn éktistai; kaì autós estin prò pántōn kaì tà pánta en autō̃ͅ synéstēken“.

Ustaljeni prijevod: „On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno… sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.“

Hrvatski prijevod „Novi svijet“: „On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac svega što je stvoreno. Jer preko njega stvoreno je sve… Sve je stvoreno preko njega i za njega. On je postojao prije svega ostalog i preko njega je sve drugo nastalo.“
Engleski „Novi svijet“: „because by means of him all other things were created… All other things have been created through him and for him. Also, he is before all other things, and by means of him all other things were made to exist“.
Francuski „Novi svijet“: „parce que c’est par son moyen que toutes les autres choses ont été créées… Toutes les autres choses ont été créées par son intermédiaire et pour lui. De plus, il existait avant toutes les autres choses, et toutes les autres choses ont reçu l’existence par son moyen“.
Njemački „Novi svijet“: „Denn durch ihn ist alles andere im Himmel und auf der Erde erschaffen worden… Alles andere ist durch ihn und für ihn erschaffen worden. Auch ist er vor allem anderen, und durch ihn ist alles andere gemacht worden, damit es existiert.“

Riječ „ostali“ ili „drugi“ (other, autres, andere) ne postoji u grčkom tekstu. Dodana je nekoliko puta u tom odlomku kako bi se sugeriralo da je i sâm Isus stvoren, a zatim da je stvorio sve ostale stvari – čime se podupire njihova tvrdnja da je Isus stvorenje, a ne Bog. Jehovini svjedoci preinačili su Sveto Pismo kako bi ga prilagodili svojoj zastranjenoj teologiji.

Peti primjer

Hebrejima 1, 6 – Grčki izvornik: „proskynēsátōsan autō̃ͅ pántes ángeloi Theū͂.“

Ustaljeni prijevod: „Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.“

Prijevod „Novi svijet“: „Neka mu se poklone svi anđeli Božji!“
Engleski: „And let all of God’s angels do obeisance to him.“
Francuski: „Que tous les anges de Dieu lui rendent hommage.“
Njemački: „Alle Engel Gottes sollen ihm ihre Ehrerbietung erweisen.“

Grčka glagol proskynéō znači: ničice pasti, prostrijeti se, pasti i obožavati, klanjati se u vjerskom smislu, poljubiti ruku komu u znak štovanja; pasti na koljena i dodirnuti tlo čelom kao izraz duboka poštovanja, latinski adorare. Jehovini svjedoci zamjenjuju to s „učiniti naklon“ (do obeisance), „odati počast“ (rendre hommage), „iskazati poštovanje“ (Ehrerbietung erweisen), kako bi izbjegli učenje da Isus zaslužuje štovanje, što bi bilo nespojivo s njihovom naukom da On nije Bog. Budući da je Isus prema njima stvoren, onda Ga se ne smije obožavati. To su učinili i u drugim retcima koji se odnose na Isusa:

Matej 2, 2 („Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti“),

Matej 2, 8 („Pođite, reče [Herod], i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim“),

Matej 2, 11 („Uđu [mudraci] u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se“),

Matej 8, 2 („pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti“),

Matej 9, 18 („Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će“),

Matej 14, 33 („A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: Uistinu, ti si Sin Božji!“),

Matej 15, 25 („Ali ona [Kanaanka] priđe, pokloni mu se ničice i kaže: Gospodine, pomozi mi!“),

Matej 20, 20 („Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište“),

Matej 28, 9 („One [Marija Magdalena i druga Marija] polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone“),

Matej 28, 17 („Kad ga [jedanaestorica] ugledaše, padoše ničice preda nj“),

Marko 5, 6 („Kad [opsjednuti Gerazenac] izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se“),

Marko 15, 19 („I udarahu ga [vojnici] trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena“),

Luka 24, 52 („Oni [jedanaestorica] mu [Isusu] se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem“) i

Ivan 9, 38 („A on [ozdravljeni slijepac od rođenja] reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj [Isusa]“)

promijenivši glagol pasti ničice na engleskom u do obeisance (učiniti naklon), na francuskom u incliner (nakloniti se), na njemačkom u Ehrerbietung zu erweisen (iskazati poštovanje).

U Djelima apostolskim 10, 25–26 stoji: „Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek’.“ Tu se Kornelije klanja pred Petrom. Grčki glagol u izvorniku je prosekýnēsen, u latinskom adoravit. Petar je znao da se ta počast treba odavati samo Bogu. Isus je, nedvojbeno, znao isto. Pa ipak, kada se svi ti ničice klanjaju Isusu, On nikada nikoga od njih ne prekorava. Zašto? Zato što Isus jest dostojan klanjanja.[2] On je Bog u tijelu (Ivan 1, 1.14). U Hebrejima 1, 6, Bog nalaže da svi anđeli štuju Isusa, a ne samo da mu se naklone ili poklone. Prijevod „Novi svijet“ jednostavno je iskrivljena Biblija koja služi podupiranju naučavanja Jehovinih svjedoka, a ne prijevodu onoga što je Božja Objava u Svetom Pismu.

Šesti primjer

Hebrejima 1, 8 – Grčki izvornik: „pròs dè tòn Hyión Ho thrónos sū ho Theòs eis tòn aiō̃na tū͂ aiō̃nos, kaì hē rhábdos tē̃s euthútētos rhábdos tē̃s basileías autū͂.“

Ustaljeni prijevod: „ali za Sina [veli]: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvoga kraljevstva.“

Prijevod „Novi svijet“: „A za Sina kaže: Bog je tvoje prijestolje u svu vječnost i žezlo tvog kraljevstva žezlo je pravednosti.“
Engleski: „But about the Son, he says: God is your throne forever and ever, and the scepter of your Kingdom is the scepter of uprightness.“
Francuski: „Mais à propos du Fils, il dit : Dieu est ton trône à tout jamais, et le sceptre de ton royaume est le sceptre de droiture.“
Njemački: „Aber über den Sohn sagt er: Gott ist dein Thron für immer und ewig, und das Zepter deines Königtums ist das Zepter des Rechts.“

To je redak u kojem Bog Otac naziva Isusa Bogom: „Ali za Sina veli: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva.“ Budući da se Jehovini svjedoci s tim ne slažu, ponovo su promijenili Bibliju kako bi se slagala s njihovom teologijom. Preveli su redak kao „Bog je tvoje prijestolje“. Problem s prijevodom Jehovinih svjedoka je taj što je taj redak navod iz Psalma 45, 7 koji se s hebrejskoga može prevesti samo usklikom, riječima koje se upućuju Bogu, a ne izjavnom rečenicom o Bogu, kako potvrđuju i svi hrvatski prijevodi toga psalamskoga redka od XV. do XX. stoljeća:

„Prijestolje tvoje, Bože, u vijek vjekoma. Šibika pravosti, šibika kraljevstva tvoga“ (Vatikanski hrvatski molitvenik),
„Katidra tvoja, Bože, u vik vikoma.; šibica upravljenja šibica kraljevstva tvoga“ (Luka Polovinić),
„Sjedište tvoje, Bože, u viek vieka: šibika od upravnosti šibika kraljestva tvoga“ (Bartol Kašić),
„Tvoe pristolje, Gospodine, / Vičnja obhodi svitlost mnoga. / A prut pravde j’i istine / Prut kraljestva slavna tvoga: Tvoe vladanje osobito / Po sva e lita stanovito“ (Andrija Vitaljić)
„Tve prestolje kralju i Bože, / Stoji na plećieh svijeh od vîka’ / Prepravedna rijet se može / Gospodična tva šibika / Pravdu ‘er ljubiš, i opaku / Nepravednos marziš svaku“ (Ignjat Đurđević)
„Stol tvoj, Bože, na vik vika, šipka ravnanja, šipka Kraljestva tvoga“ (Petar Katančić)
„Tvoje je pristolje, Bože, za u vîke vîkovah; šibika tvojega kraljevanja, šibika je upravna“ (Ivan Matij Skarić),
„Priestol je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; šibika je kraljevstva tvoga šibika pravice“ (Bogoslav Šulek),
„Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vijeka: žezlo je kraljevstva tvojega žezlo pravice“ (Petar Vlašić),
„Prijestolje tvoje, Bože, stoji zauvijek i vječno; žezlo kraljevstva tvojega: žezlo pravice!“ (Ivan Evanđelist Šarić),
„Prijesto tvoj, Bože, od vijeka do vijeka, žezlo kraljevstva tvojega žezlo je pravednosti“ (Petar Čule),
„Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvoga kraljevstva!“ (Filibert Gass) i
„Stoji prijestolje tvoje, Bože, zauvijek; žezlo tvoje moći žezlo je pravedno“ (Ljudevit Rupčić).

Kako bi opravdali svoj novozavjetni prijevod, Jehovini su svjedoci promijenili i starozavjetni redak kako bi se složio s njihovom teologijom.

Zaključak

Prijevod „Novi svijet“ nepouzdan je prijevod. Na mnogim je mjestima promijenio tekst kako bi odgovarao njihovoj teološkoj pristranosti. Pogrješno prikazuje osobu i djelo Krista, kao i osobu Duha Svetoga. Prijevod „Novi svijet“ treba izbjegavati.

Odbacivanje temeljnih učenja kršćanstva

Potpuno odbacuju nauku o Trojstvu, koju drže nebiblijskom i poganskoga podrijetla. Jehovini svjedoci isto tako ne priznaju Isusa Bogom. Za njih Isus nije jednak Bogu, suprotno tradicionalnim učenjima. Oni poriču samu osnovu kršćanstva, proglašenu na prvim sveopćim saborima. Zbog toga, zato što ne krste u ime Presvetoga Trojstva, njihovo krštenje nije valjano niti ga priznaju kršćanske Crkve i crkvene zajednice. Jehovini svjedoci nisu kršćani.

Zapravo, Jehovini svjedoci stoje na stajalištima davnoga arijanskoga krivovjerja. K tome, oni ne prihvaćaju križ kao kršćanski znak i smatraju da ima pogansko podrijetlo; za njih je Isus umro na mučeničkom stupu… što proturječi i dostupnim povijesnim podatcima. Ne slave ni Uskrs ni Božić. Tvrde da je Isus arkanđeo Mihael, da pakao ne postoji, da duša nije besmrtna.

Zabluda u navođenju Božjega imena

Božje ime, zabilježeno hebrejskim suglasnicima, bez samoglasnika, preslovljeno u latinicu piše se: JHWH. Stari Hebreji nisu bilježili samoglasnike, pa ne znamo pouzdano kojim su samoglasnicima izvorno povezivali ta slova u jednu riječ. U svakom slučaju, to je ime previše sveto, pa su Hebreji htjeli poštovati svetost toga božanskoga imena i počeli su, kada su čitali Sveto Pismo naglas, zamjenjivati riječ ​​„JHWH“ s „Adonaj“, što znači „Gospodin“. Štoviše, židovski su pisari htjeli spriječiti vjernike da čak i nehotice izgovaraju Božje ime, pa su domislili kako bi to i vidljivo označili: uzeli su četiri suglasnika Božjega imena (JHWH) kojima su umetnuli tri samoglasnika riječi Adonai (AOA) i spojili ih kako bi stvorili hibridnu riječ: Yahowah.

Ta je riječ samo vizualni podsjetnik da se izgovori Adonaj; ona nema vlastito značenje. Kasnije su se pojavili pisari i, nesvjesni da je to umjetna riječ, preveli su je doslovno kao Jehova. No, stari je Hebreji/Židovi nikada nisu rabili.

Jehovini svjedoci griješe kada tvrde da bi govornici hrvatskoga jezika trebali koristiti ime Jehova kao ispravan prijevod Božjega imena.

Lažna proročanstva

Jehovini svjedoci poznati su po tome što su opetovano predviđali precizne datume smaka svijeta ili Božjega zahvaćanja, što se nikada nije zbilo, uključujući – Kristov povratak 1914., uskrsnuće patrijarhâ 1925. i smak svijeta 1975.

Iako je Isus postojao razlog zašto je Isus govorio o uzaludnosti pokušaja saznanja točnoga vremena kraja svijeta (Matej 24, 36), jer nam ta informacija jednostavno nije dostupna, a Otac je iz svojih dobrih razloga odlučio da je ne otkrije čovječanstvu, Jehovini su svjedoci već najmanje šest puta proricali kada će se dogoditi Harmagedon.

Ta neispunjena predviđanja jesu lažna proročanstva, posebno zato što su predstavljena kao sigurna, nadahnuta ili izvedena iz „prosvijetljenoga“ razumijevanja Svetoga Pisma. Prema samoj Bibliji, prorok koji u Božje ime proriče nešto što se ne obistini smatra se lažnim prorokom:

„Kad prorok govori u ime Gospodina pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Gospodin nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati“ (Ponovljeni zakon 18, 22).

Ukratko, Jehovini svjedoci ispovijedaju lažno vjerovanje.

Povećanje ‘svjetla’ opravdava naukovne promjene

Ako je išta dosljedno u vezi s Jehovinim svjedocima, to je promjenjiva narav njihovih učenja.

U govoru Jehovinih svjedoka, „svjetlo“ se odnosi na Božje istine, i u bizarnom obratu Mudrih izrjeka 4, 18 („A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.“), oni su zamijenili pravedničku stazu, ili tijek njegova života koji se s vremenom poboljšava kako nastavlja ispravno hoditi s Bogom, za samu Božju istinu. Iako se staza uspoređuje sa sve svjetlijim svjetlom, mi smo ti koji se mijenjamo, a ne stupanj istine u Božjoj riječi. Samo na temelju toga retka, vodstvo Jehovinih svjedoka nametnuo je bezbrojne naukovne i objasnidbene promjene svojim sljedbenicima, sve u ime „sve većega svjetla“ – odnosno svojih navodnih postupnih poboljšanja u razumijevanju Biblije. Tu su dinamiku sami usporedili s jedrilicom koja se okreće uz vjetar – cik-cak naprijed-natrag, ali na kraju stiže na svoje odredište.

Problem vodstva Jehovinih svjedoka jest u tome što im je naukovna povijest vrludala: promjene, preokreti, novosti i uklanjanja. Čak i letimičan pregled njihova učenja tijekom vremena pokazuje da je njegov poslovični jedrenjak izgubljen na moru, nošen promjenjivim vjetrovima i hirovitim strujama.

Kada vam Jehovini svjedoci pozvone na vrata

Nemojte im zalupiti vratima pred nosom. Naučeni su očekivati ​​takav odgovor, pa kada to učinite, to samo potvrđuje u njihovim mislima ono što su ih naučili.

Zahvalite im na njihovu vremenu i brizi za vašu duhovnu dobrobit. Uvijek budite dobrohotni. Ipak, dajte im do znanja da već imate sustav vjerovanja za koji znate da je istinit. Kako biste im pomogli da shvate zbiljnost vaše izjave, možete ih pitati: „Ako bih vas pokušao uvjeriti da napustite Jehovine svjedoke, biste li to učinili?“

Pomolite se za njih nakon što odu. Zamolite Duha Svetoga da probije uvjetovanje i zavođenje kojima su bili podvrgnuti.

---

[1] U priređivanju ovoga teksta poslužili su: Charles Taze Russell, Les Temoins de Jehovah sont dans l’erreur; Criticism of Jehovah’s Witnesses; Matt Slick, Heb. 1:6, “Let the angels do obeisance to him.” (5.12.2008.); Matt Slick, Bad Translations of the Jehovah’s Witness’ Bible, the New World Translation (NWT) (6.12.2008.); Five Questions for the Jehovah’s Witnesses (10.8.2004.), Five More Questions for Jehovah’s Witnesses (10.8.2004.); Joel S. Peters, The Top Ten Errors of Jehovah’s Witnesses (20.1.2021.).

O Jehovinim svjedocima na hrvatskom: Renate Sprung, Zatvor bez zidova: bili smo Jehovini svjedoci, Split: Marija, ²1984., 77 str.; ⁴1987., 77 str.; ⁵1990., 80 str.; ⁶1996., 80 str.; ⁷2002., 88 str.; Vladimir Merćep, Svjedoci Jehove: katolička prosudba, Split: Crkva u svijetu, 1993., 383 str.; Ante Mateljan, Pred svjedocima Jehove: autentični tumači Božje Riječi ili zloguki proroci propasti, Split: Crkva u svijetu, 1996., 39 str.; Dalibor Durdov, U zagrljaju Jehovinih svjedoka: ispovijest, Split: Verbum, 2000., 287 str.

[2] Važno je razlikovati latriju i duliju, kakvo je razlikovanje između dulije (čašćenja stvorenja) i latrije (klanjanja Bogu), dopuštajući čašćenje likova svetaca, uveo Drugi nicejski sabor godine 787.: „Što se češće [svete likove] bude promatralo kroz slikoviti prikaz, to češće će se i oni koji ih budu promatrali potaknuti da se sjete prauzorka slike, da čeznu za njima i da im upute poljubac i počasno štovanje, ali ipak ne pravo klanjanje, koje prema vjeri priliči samo božanskoj naravi, nego tako da se njima, kao dragocjenomu i životvornomu liku križa, i svetim evanđeljima, i ostalim svetim spomenicima, prinosi prinos tamjana i svijeća kako bi im se iskazivala čast, kao što je bio pobožni običaj starih. Čast slike naime prenosi se na njezin prauzorak. Tko štuje sliku, štuje na njoj prikazanu samostojnost“ (Denzinger, 601).

Làtrija (grčki λατρεία/latreía, latinski latrīa, obsequium: poslušnost, ugodljivost, služenje) je obožavanje, štovanje koje se iskazuje jedino samome Bogu (a ne stvorenju); stanje najamnoga radnika, stanje sluge, služenje, kult, bogoštovlje, poslušnost isključivo Gospodinu, pokornost Bogu. Suprotnost od toga jesu: antropolàtrija (štovanje ljudskoga bića kao boga; obožavanje obogotvorena čovjeka); astrolàtrija (obožavanje zvijezda, nebeskih tijela, Sunca, Mjeseca, planeta); bibliolàtrija (obožavanje knjige, kumiropoklonstveno štovanje knjige); egolàtrija (obožavanje vlastite osobe, kult samoga sebe); fitolàtrija (obožavanje raslinja, štovanje biljaka); hagiolàtrija (štovanje svetaca); idiolàtrija (obožavanje samoga sebe, zadivljenost svojom osobom, narcizam); idolàtrija (obožavanje kumira, štovanje kipova za koje se vjeruje da su sâmo božanstvo, štovanje lažnih bogova; kumiropolonstvo, idolopoklonstvo); ksilolàtrija (obožavanje drva, slika ili kipova od drva, drvenih kumira); nekrolàtrija (bolesna sklonost prema mrtvim ljudskim tijelima); pirolàtrija (obožavanje vatre, štovanje vatre kao božanstva); zoolàtrija (štovanje životinja kojima se pripisuju nadnaravna svojstva).

Dùlija (grčki δουλεία/dūleía: ropstvo, služenje; od δοῦλος/dū͂los, rob, podložnik, podanik; latinski dulia: poslužba) čašćenje koje se iskazuje Božjim slugama, ugodnicima, svetcima i blaženicima. Dulija se dijeli u tri razreda: a) hiperdúlija (grčki ὑπέρδουλεία/hypérdūleía; nadčašćenje; latinski hyperdulia), veće čašćenje koje se iskazuje Blaženoj Djevici Mariji (veće u odnosu na sve ostale svetce¸, jer je uzvišenija od njih), b) protodùlija, čašćenje koje se iskazuje svetomu Josipu koji je prvi (protos) među svetcima, slugama Božjim (dū͂los), i dùlija, čašćenje ostalih Božjih ugodnika.