Četvrtak, 7 srpnja

Jehovini svjedoci

Jehovini svjedoci su prosječnom čovjeku poznati po tome ili što ih viđa na ulici kako mirno stoje i prolaznicima nude svoj časopis Kulu stražara ili što dolaze u kuće i stanove kako bi, onima koji ih žele saslušati, prenijeli najvažnije stvari iz područja svoga vjerovanja i učenja. Iako se većina uopće s njima ne želi upuštati u razgovor, nego ih, nerijetko i grubo, odmah otpravi dalje, Jehovinim svjedocima valja priznati spremnost na ustrajnost u širenju vjere, kao i poniznost unatoč podnošenju takvih poniženja. Ako ništa drugo, te vrijednosti bismo svakako od njih trebali naučiti.

Međutim, gledano iz perspektive Katoličke Crkve, ta sljedba ima mnoge manjkavosti i nedorečenosti, a s obzirom na ono što naučavaju i kako se i koliko referiraju na samoga Krista, vrlo je upitno treba li njih uopće svrstavati u područje “kršćanskih sekti” (iako će oni sami za sebe reći da su jedina istinita kršćanska crkva). 


Jehovini svjedoci


Evo ponešto o njima.

Jehovine svjedoke je ustanovio bogati trgovac Charles Taze Russel (1852.-1916.) iz Pittsburgha (Pennsylvania). Naziv sljedbe potječe od krivog iščitavanja hebrejskog naziva za Boga: umjesto Jahve, oni čitaju Jehova. Naime, Židovi su pisali samo suglasnicima, dok su se samoglasnici “pamtili”. Npr. ime Boga pisalo se JHWH (s desna na lijevo, transkribirano), a čitalo Jahve. No, moglo se dogoditi da netko tko ne poznaje dovoljno hebrejski jezik krivo pročita neku riječ. To se upravo dogodilo Jehovinim svjedocima, koji su izučavali hebrejski jezik puno stoljeća kasnije nakon što je on praktički bio iščeznuo, a obnova koju je doživio nije zasigurno adekvatna onom prvotnom pisanju koje nije imalo sustav suglasnika.

Već s obzirom na naziv sljedbe, razumljivo je da im je jedini Bog u kojega vjeruju Jehova. Boga, dakle, ne poimaju u vidu Trojstva, niti je njima Isus Krist Bog, nego je samo božanskog podrijetla, prvo Jehovino izravno stvorenje. Osim toga, Jehovini svjedoci, za razliku od katolika, doslovno tumače Bibliju. To znači da oni ne uvažavaju literarne vrste pojedinih knjiga, niti im je bitno za tumačenje nekog teksta da pročitaju kontekst, odnosno širu pozadinu, što je inače veoma bitno za ispravno tumačenje Svetoga pisma, nego svaki redak tumače neovisno o onome tko je rekao, kada je rekao, zašto je rekao i slično. Nije onda nikakvo čudo što su se iz toga razvile mnoge zablude u njihovu nauku.

Ipak, Jehovini svjedoci smatraju da sama Biblija nije dovoljna da bi se ispravno shvatila Božja poruka, pa im zbog toga Bog šalje svoje poruke preko časopisa Kula stražara, kojih se svatko mora precizno pridržavati (časopis neprekidno izlazi od 1879. god. na oko 240 jezika u preko 50.000.000 primjeraka i predstavlja najtiražniji časopis na svijetu). Imaju još jedan časopis, poznat pod nazivom Probudite se.

Sami članovi imaju zaduženje naviještati evanđelje, i to tako da 10 sati mjesečno potroše na obilaženje stanova (odatle njihova nasrtljivost), te da podijele nekoliko brojeva Kule stražara. “Naviještanje evanđelja” se uglavnom svodi na zastrašivanje od skorog svršetka svijeta, te da će se jedino spasiti Jehovini svjedoci. Pri tome znaju fascinirati ljude svojom sposobnošću baratanja biblijskim citatima. No, riječ je samo o pukom memoriranju relativno malenog broja kratkih tekstova Biblije, koji, izneseni u kratkom vremenu, pružaju dojam velike, a u stvari prividne, načitanosti i dobrog poznavanja Svetog pisma.

Vjernici se okupljaju u tzv. kraljevskim dvoranama diljem svijeta, i u njima jednom tjedno proučavaju Bibliju. Osim toga, jednom godišnje održavaju kongrese u različitim gradovima. Jednom godišnje slave spomen Kristove Posljednje večere, ali ne vjeruju u njegovu prisutnost pod prilikama kruha i vina.

Jehovini svjedoci naučavaju hilijazam, odnosno vjeruju da će Krist, kao čovjek kojega je Jehova opunomoćio za svog suvladara, s uskrsnulim pravednicima – Jehovinim svjedocima – tisuću godina vladati zemljom. Taj je nauk također proizišao iz doslovnog, dakle krivog, razumijevanja Biblije, a oslanja se ponajviše na 144.000 opečaćenih koji se spominju i Ivanovu Otkrivenju (7,4).

Osim toga, Jehovini se svjedoci po nekim svojim postupcima znatno razlikuju od svih drugih sljedbi. Tako oni npr. ne izlaze na izbore, ne žele služiti vojni rok, pozivajući se na Post 9,3-6 ne smiju jesti krvavo meso, a pozivajući se na 1 Ljet 11,17-19 ne dozvoljavaju transfuziju krvi. Također, zabranjeno im je i pušenje, bavljenje trgovinom i politikom. Uz to, neprijateljski su raspoloženi prema papi i Katoličkoj Crkvi, koju zajedno s ostalim vjerskim organizacijama i Crkvama koje ne priznaju Jehovu nazivaju “Babilon Veliki”. No, svakako treba naglasiti da je kod njih vrlo izražen osjećaj jednih za druge, posebno za one koji su u materijalnim potrebama i koji su bolesni, te se o njima vodi redovita skrb.

Što se tiče organizacije te sljedbe, poslove vodi vijeće od četrdesetak osoba, između kojih se bira ravnateljstvo od sedam osoba, plus doživotni predsjednik. Sjedište se Jehovinih svjedoka nalazi u Brooklynu (New York). Sekta je proširena u oko 240 zemalja, a broj članova iznosi preko 8.000.000. Najrašireniji su u SAD-u, a potom u Njemačkoj. Kod nas ih ima oko 5.500 tisuća i imaju svoju podružnicu u Zagrebu, koja nadgleda djelovanje 60 skupština u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

S obzirom na sve rečeno, iako ta sljedba ima čudan nauk koji zapravo i nije u pravom smislu kršćanski, nego i samo njihovo ime upućuje na starozavjetne naglaske, valja im, još jednom ističemo, priznati veliku poniznost i ustrajnost u naviještanju Radosne vijesti, ili kako ju oni nazivaju – dobre vijesti.