Subota, 4 prosinca

Korizmeni susret drugi: Daruj mi riječ

Riječi su mostovi koji povezuju ljude, zemlju i vječnost. Netko je rekao:” Cijeni riječi! Svaka od njih može biti tvoja posljednja.” Ili: “U labirintu duše, riječ je jedino svjetlo.” Onaj tko ne zna slušati ne zna ni govoriti. Pokušajmo u korizmi promisliti što govorimo i kako.


DARUJ MI RIJEČ

Već sam umoran od riječi
koje nemirne teku,
a iza njih ne stoji život,
srce još manje…

Autor - vlč. Slavko Vranjković
Autor: vlč. Slavko Vranjković

Govorim, ponekad, da ne šutim:
o Tebi i Ocu,
o ljudima i nebu,
u želji da me osnaže, usprave kao jarboli.

Poželim da mi se,
poput tebe, izreći u jednoj
riječi, neponovljivoj. Od tvojih drhti nebo,
a čovjek postaje veći.

Kad progovoriš,
sebe daješ i ono
danas i sutra, što ne prolazi bez odjeka.
Nakon tvoga glasa raste novo jutro
s novim danom u ljudima.

Kad ti progovoriš riječ,
puna su je usta, srce puno.
U ušima odzvanja kao radost
Moje jalove lete uokolo i ne obavezuju
niti se kao eho vraćaju.

Ja sam u snovima dječak
na obali Genezareta.
Kad me pozoveš:
“Pođi za mnom”, neka u mojim
mrežama zastane vjetar,
i nebo padne u
vodu kojom plovi moj čamac nemiran
od čežnje za vječnošću.

Poželim da mi svane jutro i put,
da se ne dižem umoran
prestrašen valovima i daljinom.

Snagu mi daj da te bar čujem
kao neki koji su te poslušali,
pa mi se sunce ne bi skrivalo iza oblaka.