Utorak, 15 lipnja

Korizmeni susret šesti: Veliki tjedan

Horizont je u daljini crta između neba i zemlje. Da se dopre, “dotakne nebo” uzaludan je napor. Ljudi žele prekoračiti crtu između prolaznosti i vječnosti.

Sve velike kulture i religije govore da je čovjek u “neprestanoj potrazi za nebom”. Veliki Tjedan je sažetak Isusova i našeg života:

Cvjetnica i zanosna klicanja. Posljednja večera Velikog Četvrtka, Veliki Petak muke i poniženja do groba velike Subote i uskrsnuća. Ovo zadnje je važnije od svega. Da toga nije bilo, zašto bi ga spominjali. Bilo je patnika i reformatora i prije njega. Ono što se Kristu dogodilo nova je novost kakve nije bilo. Ne začuđuje zbunjenost i neujednačenost Evanđelista u iznošenju neviđena događaja. Bili su začuđeni tim nevjerojatnim obratom. Prebirali su u sjećanju Isusove izjave o tome kako će: “biti odbačen ubijen i treći dan uskrsnuti! Dozivali su u pamet njegove poruku, lomeći kruh na Misi. Na tom su temelju gradili Crkvu, duhovnu zgradu “od Boga, čovjeka i vječnosti”.

Pavao je govorio: “Jer, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je naša vjera!”. “Gdje su dvojica ili trojica u moje ime sabrani, ja sam s njima!”


Autor: vlč. Slavko Vranjković

USKRS

Umro nisam
i dalje u vama živim.
Smrt je samo privid,
odlazak nestvarani.

Ostajem u ovom
i svakom drugom vremenu,
u Riječi, Kruhu, u
vinu sunčanom na oltaru u
licu čovjeka,
zjeni oka i dodiru.

S vama sam na žrtveniku
i kad me ne vidite.
Smrt nije kraj,
to je novi početak života u nebu.

Bez tebe čovječe, svećeniče,
nisam vidljiv u vremenu
iako ja Jesam.
Stoga srce tvoje, ruke,
noge tvoje i glas trebam
za korak
i zagrljaj.