Kršćani bi trebali davati prednost braku… i to razglašavati
U obiteljskom prizoru iz mjuzikla Violinist na krovu, Tzeitel, najstarija od pet kćeri, podsjeća svoje sestre na stvarnost bračnoga gospodarstva. Oponašajući gradskoga bračnoga posrednika, pjeva: „Jesi li mislila da ćeš dobiti kraljevića? Pa, ja radim najbolje što mogu. Bez miraza, bez novca, iz neugledne obitelji, budi sretna što imaš muškarca!“
Koliko god lagana, pjesma otkriva ne baš romantičnu zbilju braka, zbilju koja je u drugim vremenima i mjestima bila izraženija i manje prikrivena. Prije dosta godina Zavod za proučavanje braka i kulture u Austinu objavio je video koji se bavi tom zbiljom. Trebao bi biti obavezan za gledanje, osobito za mlade i njihove roditelje. Desetominutni The Economics of Sex („Rasporedba spolnosti“) prikazuje tržišnu stvarnost spolnoga odnosa i braka te, rabeći gospodarske izraze, objašnjava zašto danas sve manje parova stupa u brak, a ako i stupe, to je kasnije nego ikada prije.
Prema raščlanjivanju iz videa seksualna revolucija zakomplicirala je korak upoznavanja na putu prema braku i naštetila je ženama snižavanjem društvenih troškova spolnih odnosa i prijebračnoga zagledanja. Zamisli seksualne revolucije bile su toliko loše, posljedice toliko očite, a žrtve toliko brojne. Obećanja o oslobađanju žena namjesto toga donijela su spolno iskorištavanje i nasilje. I, kako se ispostavilo, muškarci, a ne žene, bili su pravi korisnici spolnih odnosa „bez posljedica“. Seksualna revolucija možda jest obećala oslobođenje ženama, ali je donijela samo napuštanje i drukčiju vrstu ugnjetavanja.
Kontracepcijske pilule u videu uspoređene s istom vrstom „tehnološkoga udara“ koji su pesticidi imali u poljoprivredi (tj. dobri za proizvodnju, ali s nepredviđenim učincima na okoliš), prekinule su povezan braka i seksa razdvajanjem spolnih odnosa i razmnožavanja.
U priči o nenamjernim posljedicama taj je prekid učinio uobičajenim prisne odnose izvan privrženosti braku smanjivanjem rizika od rađanja djeteta. Zauzvrat, muškarci su bili manje potaknuti tražiti ozbiljne veze, posebice u mlađoj dobi. To je, pak, ostavilo višak žena koje žele bračnu sigurnost, ali je ne mogu pronaći.
Naravno, za razliku od stanja s Tzeitel i njezinim sestrama, brak više nije jedini način da žene steknu novčanu sigurnost. To je dobra stvar. Međutim, to znači da se uklanja još jedan poticaj za sklapanje braka. Na kraju, i za muškarce i za žene, brak se sada smatra krunskim postignućem, „završnim kamenom“ izbora koji donose oni koji su postigli sigurnost u odnosima i financijama, a ne „stȕbom“, odskočnom daskom prema toj zbilji i odraslosti općenito.
Naravno, te dramatične promjene u konačnici nisu važne ako je brak samo društveni konstrukt, ustanova koju su ljudi izmislili kako bi se snalazili u društvenim obrascima određenoga vremena i mjesta. Međutim, ako je brak više poput sile uzajamna privlačenja, zbilje ugrađene u ljudske odnose od samoga početka, takva odstupanja od njega imat će znatne posljedice, od usamljenosti i poticanja da se štetna i grješna ponašanja –
„Ili zar ne znate da nepravednici ne će baštiniti kraljevstvo Božje? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici ne će baštiniti kraljevstvo Božje“ (Prva Korinćanima 6, 9 – 10)
– na osobnoj razini smatraju normalnima, do demografskih zima[1] i sustavnoga siromaštva na društvenoj razini.
Unatoč tomu, razumijevanje braka i njegova mjesta u svijetu očito se promijenilo. Prema članku u Free Pressu roditelji su danas puno više zabrinuti za financijsku postojanost svoje odrasle djece nego za njihov bračni status. Prema Pew Researchu mladi kažu da imaju mali pritisak roditelja da se vjenčaju i imaju djecu, a roditelji da te životne obveze ne smatraju vrlo važnima. Pew je također otkrio da samo 39 % američkih birača smatra kako su im brak i obitelj na prvom mjestu, dok većina kaže kako je društvo jednako dobro ako su ljudima važnije druge stvari osim obitelji i djece.
Kršćansko svjedočanstvo u ovom trenutku može promišljati o namjernoj marketinškoj kampanji za održivost i važnost braka. Iako, poput Pavla (Prva Korinćanima 7), neki nisu predodređeni da se žene, odnosno udavaju, brak se u cijelom Svetom Pismu cijeni kao prvotni element ljudskoga iskustva, bitan sastojak stvorenoga poretka i kao primjer odnosa između Krista i Njegove Crkve:
„Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Gospodin nad vojskama; tvoj je otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove“ (Izaija 54, 5).
Makar cijeli svijet nijekao da je brak važan, kršćani ne mogu.
Naravno, mjesto gdje se počinje jest dom. Kršćanski roditelji ne smiju samo živjeti uzoran brak, nego i poučavati što on jest i zašto je važan. Ne smijemo pretpostavljati da sljedeći naraštaj shvaća brak onako kako ga je Bog stvorio:
„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Postanak 2, 24).
Pogotovo kada je svaka kulturna poruka suprotna.
Zapravo, možda je potrebno da svjedočenje Crkve u tom području ide još dalje u spajanju parova. Uostalom, tko bi bolje pomogao mladima, riječima Tzeitel i njezinih sestara, „pronaći srodnu dušu“ od onih koji znaju što je brak i čemu služi?
John Stonestreet i Michaela Estruth
[1] Niže stope rodnosti uništavaju sposobnost zemlje da se suoči s nedostatkom radne snage, bude gospodarski konkurentna i brine se za svoje starije. Pitanje je, zašto se to sada događa? Jedan zanemaren čimbenik jest moć loših zamisli: osobito shvaćanje spolnoga odnosa kao robe, predanosti kao neobvezne, a djece kao tereta. Djeca se danas često doživljavaju kao preprjeke, a ne kao blagoslov, kao smetnja zarađivanju novca i zadovoljavanju naših želja. No, taj nazor propušta nevjerojatnu odgovornost i izvor neizmjerne radosti koju djeca jesu. Svaka osoba nosi sliku Božju, pa kad god obitelji rađaju djecu, one zrcale Boga svijetu. Naravno, djeca ponekad nadražuju, ali često nasmijavaju i uvijek nas podsjećaju da se život ne odnosi samo na nas. To je poruka koju kultura na rubu demografske krize očajnički treba čuti.
