Kršćanofobija
Iako je Katolička Crkva veliki zagovornik slobode vjeroispovijesti, sami kršćani najprogonjenija su populacijska skupina na svijetu. Neobično je da se tomu u medijima jedva posvećuje pozornost. To je čudno kada se uzme u obzir da mediji (s pravom) veliku pozornost posvećuju antisemitizmu, progonjenim muslimanima, rasnoj diskriminaciji i homofobiji. Iz nekoga razloga čini se kako postoji izbirljiva ogorčenost kada su u pitanju kršenja najosnovnijih ljudskih prava. Danas je neizmjerno više žrtava kršćanskih progona nego u vrijeme cara Nerona. I to nešto govori. Svakih deset minuta svakoga dana oplakuje se mučenik. Svaki deseti kršćanin – to je oko 220.000 – svakodnevno je u opasnosti!
Očito je da zapadni tisak jednostavno ne razmišlja o činjenici da se kršćane masovno progoni. Možda je to zato što su ljudi navikli da su kršćani većina na Zapadu i zbog toga ne mogu zamisliti da se kršćane podvrgava najžešćemu nasilju. Ali u većem dijelu svijeta oni su manjina kojoj se prijeti. Kršćane muče i ubijaju po cijelom svijetu a Zapad se pravi da oni ne postoji. Uzgred, ne muče ih i ubijaju samo muslimanski ekstremisti. U zemljama poput Pakistana i Kine opasnost dolazi od države. U Iraku se događa genocid: od milijun i pol kršćana koji su još bili tamo 2003., ostalo ih je samo 220.000. Godine 2014. Islamska država kolonizirala je sjeverni Irak i provela etničko čišćenje. Malo ste čuli o tome u vijestima, barem ne o tome da su žrtve većinom kršćani, samo zato što su bili kršćani.
Zapadni mediji ignoriraju ovaj tihi vapaj za pozornošću. Ovdje nije riječ o politici. Nije to lijevo ili desno pitanje, ne, riječ je o ljudima koji su siromašni, koji su na vatrenoj crti, koji se ne muči i ne ubija iz političkih razloga, nego zato što žele ostati vjerni svojoj vjeri. Dosta! Dosta! Zašto vas nije briga?! Zašto ste tako izbirljivi u svojoj ogorčenosti?!
U međuvremenu još jedna sablast proganja zapadni svijet. U svoje su vrijeme Sjedinjene Američke Države imale mekartizam,[1] koji je prijetio slobodi bacajući sumnju na sve što je mirisalo na komunizam. Mnogi su zbog optužaba izgubili posao, uništili karijere, a neki su čak i zatvoreni. Trenutačno vlada novi mekartizam. Teme maoizma, trockizma i ostalih inačica komunizma zamijenjene su identitetskim, rodnim i bračnim inačicama. O tome se ne može pregovarati i tko god se usprotivi odmah ga se optužuje za govor mržnje. Rasprava nije moguća ako se odmah izvlači sudački karton diskriminacije. I na Zapadu su kršćani postali manjinska skupina. Oni su jedina manjina koja ne smije tvrditi da je diskriminirana. Možemo reći da osim islamofobije sada postoji i kršćanofobija.
[1] Prevoditeljska napomena: Mekartizam (engleski McCarthyism) je pojava optuživanja nekoga da je komunist i stoga ga se izbjegava ili mu se ne vjeruje. Naziv je skovan po američkome političaru Josephu McCarthyju (1908.–1957.), koji je optuživao mnoge Amerikance da su komunisti.
