Kršćanstvo informacija
Glavni junak romana Petera Handkea Golmanov strah od penala Jozef Bloh neobičan je primjer nekoga tko pati od viška informacija, viška jezika, viška detalja. Bloh nikako ne uspijeva od svijeta oko sebe stvoriti koherentnu sliku nečega što ima smisao i značenje, nečega što je međusobno povezano u smislenu cjelinu. Pateći od viška fragmenata kojima ne uspijeva naći mjesto u vlastitom umu, Blohov život prelazi u seriju nepovezanih slika stvarnosti. Mučnina i glavobolja koje prate Bloha osjećaju se skoro na svakoj stranici romana. Bloh istovremeno promatra, vidi, čuje, sluša, govori, razgovara, ali kao da ništa od toga međusobno nije povezano. Kao da je razlomljen na stotine drugih Jozefa koji svatko za sebe postoji i živi. Blohova patnja od viška svega koje se nigdje ne može uklopiti dobro određuje odnos i razliku između posjedovanja informacija i imanja znanja. Blohov svijet sastoji se od informacija koje posjeduje, ali koje nisu znanje. U Blohovom svijetu svaka informacija ima svoj vlastiti život i takav način odnosa Bloha i informacija njegov um doslovce razaraju i razgrađuju. Bloh pokušavajući odgonetnuti zašto je sve tako kako jest shvaća da međusobno nepovezane informacije produbljuju njegov osjećaj općeg besmisla i izgubljenosti koji vladaju njegovim umom i razumom. Bloh je izbezumljen viškom informacija koji nezaustavljivo prodiru u njegovu glavu. U tom odnosu informacija prema Blohovom umu Handke razotkriva koliko i sam jezik može biti razarajući i uništavajući za čovjekov smisao svijeta kada se jezik razvija i raste u čovjeku kao set nepovezanih i besmislenih informacija koje nijedna hermeneutika ne može ujediniti i staviti u odgovarajući kontekst.
Jozef Bloh zanimljiva je slika što se događa s čovjekom kada se njegov jezik i on sam sastoje od bezbrojnih informacija. Primjećuje se da tu nema znanja koje bi dalo smisao i značenje samom postojanju čovjeka. Primjećuje se da opterećenje i upijanje mnoštva informacija dovodi do pucanja odnosa između samog čovjeka i svijeta. Uslijed gomile informacija svijet za Bloha postaje nerazumljiv i neshvatljiv i pretvara se u jedno veliko ništavilo i prazninu. Sve gubi značenje. Svijet se rastavlja na bezbroj dijelova koji malo-pomalo izluđuju čovjeka i opterećuju njegov um do mjere njegovog sloma i pucanja.
Jedna od zabluda koju Handke prokazuje u liku Jozefa Bloha jest da svijet ima smisao i značenje samo ako imamo dovoljno informacija o njemu i da će posjedovanje informacija i podataka o svijetu učiniti svijet razumljivim i prihvatljivim čovjeku. Ali Handke kroz Jozefa Bloha tvrdi obrnuto, svijet je besmislen i bez značenja ako se u njega gleda kao nešto o čemu treba imati isključivo informacije i podatke. Takav svijet je toliko razdijeljen na mnoštvo nepovezanih fragmenata da je ljudski um u opasnosti da se potpuno izgubi (čitaj doslovce poludi!) u takvom svijetu. Handke preko Jozefa Bloha poručuje da su svijet i stvarnost puno više od mnoštva informacija i svesti ih na informacije znači ugroziti kohorentnost i smislenost čovjekovog uma. Ljudski um ostaje zdrav samo kad su informacije uobličene u neko smisleno znanje koje ima smisao i značenje.
Sličnu zabludu možemo susresti i u kršćanstvu. Zabluda je da je kršćanstvo smisleno znanje koje možemo uzeti kao skup informacija. Prije će biti da je obrnuto, kršćanstvo je skup informacija koje kršćanin mora ozbiljno i duboko promatrati i stvoriti od kršćanstva jednu smislenu i koherentnu sliku svijeta i čovjeka. Time dolazimo do jednog intelektualnog fenomena koji opterećuje suvremeni kršćanski um i možemo ga opisati kao kršćanstvo informacija. Riječ je kao i u slučaju Jozefa Bola o pokušaju da se kršćanstvo ne pretvori u smisleno i cjelovito znanje, nego da ono ostane kao set međusobno nepovezanih informacija koje međusobno odvojene i udaljene nemaju nikakvog smisla i otežavaju intelektualni i duhovni kršćanski život.
Tako možemo susresti ogroman broj informacija o kršćanstvu koje niti nude niti ih je moguće povezati u smislenu cjelinu koju u kršćanstvu razumijemo kao povijest spasenja. Najčešća kombinacija kršćanstva informacija je namjerno pa i nasilno razdvajanje koherentnih kršćanskih slika na nerazumljive fragmente i nejasne informacije. Tako se dogodi da kršćanstvo informacija zahvati od cjelovitog kršćanstva svega pomalo i onda to razbije u dijelove koji se više ne mogu međusobno povezati, što onda razara i sam kršćaninov um kada pokuša razumjeti temeljne i glavne naglaske kršćanske poruke.
Zbunjenost i nesnalaženje kršćana dolazi najčešće od ovog suvremenog fenomena koji potaknut ekspanzijom socijalnih mreža i medija rastače cjelinu kršćanske poruke na međusobno nepovezane, čak i suprotstavljene informacije. Jedna takva slika recimo uključuje ponešto iz Starog Zavjeta, ponešto iz Novog Zavjeta, pokoju misao nekog pobožnog kršćanina, onda se to sve pomiješa s onim što piše ili ne piše u nekim crkvenim dokumentima ili enciklikama papa, pa se onda to pomiješa s onim što je papa rekao ili nije rekao, pa se to onda opet poveže s onim što je neki biskup rekao ili nije i tako se krug informacija nezaustavljivo širi do mjere kada samo kršćanstvo postaje nerazumljivo i postaje bezlična masa informacija kojih se kršćaninov um plaši jer više ne vidi njihovu međusobnu povezanost u jednu smislenu sadržajnu sliku ili poruku.
Kršćanstvo znanja na drugoj strani nije toliko opterećeno količinom informacija i svim izgovorenim i napisanim. Ono se mudro drži nekih temeljnih slika kršćanske poruke i ne zabrinjava se time što neke informacije ne posjeduje. Ono se manifestira kao koherentna slika kršćanstva i njegove povijesti spasenja pri čemu neke informacije niti su potrebne niti igraju presudnu ulogu. Prevaga kršćanstva informacija nad kršćanstvom znanja neke kršćane stavlja u položaj Jozefa Bloha, kada kršćani sve manje razumiju i shvaćaju kršćansku poruku i sve manje im imaju smisla tolike informacije koje im svakodnevno pristižu. Sve do trenutka kada se um kršćanina nesposoban procesirati toliki broj informacija počinje slamati i kršćanstvo se pretvara u nerazumljivu sliku i nejasnu poruku. Kršćaninu je sve teže razlučiti između stupidne i nepotrebne informacije o samom kršćanstvu i njegove ozbiljne i vjerničko-teološke poruke spasenja.
Koliko je kršćanstvo informacija zahvatilo samo kršćanstvo nerijetko pokazuju jalove i isprazne rasprave o beznačajnim informacijama i odsutnost promišljanja kršćanstva kao koherentne i univerzalne poruke spasenja. Kršćanin je danas sve češće u ulozi Jozefa Bloha, netko tko opterećen gomilom informacija o kršćanstvu od kojih su neke (možda čak i većina koje primamo tek kao informacije i ništa više) beznačajne, nepotrebne i suvišne, postale opasnost i počele iskrivljavati i razarati kršćanstvo znanja koje se svojim univerzalnim razumijevanjem kršćanske poruke nastoji oduprijeti poplavi kršćanstva informacija.
Kršćanstvo informacija i kršćanstvo znanja nisu intelektualni suparnici. To su prije svega vjernički pogledi i pokušaji razumijevanja cjelokupne stvarnosti koja zahvaćaju sve od čovjeka, zla i grijeha, do spasenja, vječnosti i Boga. Kršćanstvo informacija svojom fragmentacijom sužava vjernički pogled i nerijetko ga svede na pokoju informaciju o kršćanstvu bez ikakvog smisla, značenja i povezanosti s ostatkom kršćanske poruke i navještaja, pri čemu najčešće strada i um kršćanina koji se pretvori u bezličnu masu informacija bez života i živosti.
Kršćanstvo znanja nije nekakav superiorni oblik znanja i spoznaje, nego je cjeloviti pogled na čovjeka i Boga pri čemu ono samo razumije da za cjeloviti pogled na čovjeka i Boga nije potrebno imati i znati sve informacije o kršćanstvu, svakako ne one koje nisu ni relevantne ni smislene ni odlučujuće za sadržaj i smisao kršćanske poruke spasenja. Kršćanstvo znanja se drži povijesti spasenja kao smislene cjeline koja objašnjava dobar dio svih informacija koje kao kršćani primamo o vlastitom kršćanstvu. Kršćanstvo informacija i samu povijest spasenja kao cjelinu razara i rastače na bezbroj informacija koje nerijetko gube svoju smislenost i poruku kada ih se međusobno razdvaja i udaljava, pa se događa da Isusovo djelovanje i navještaj, Božje djelovanje u Starom Zavjetu, djelovanje Crkve u svijetu bivaju kao informacije koje nemaju nikakvog smisla i poruke iako je riječ o cjelovitoj slici koja od samog početka neodvojivo ujedinjenje informacije o kršćanstvu u jedinstvenu kršćansku poruku i navještaj kojega opisujemo kao povijest spasenja čovjeka i svijeta.
