Listopadske pobožnosti
Molitva krunice kao srce Marijina mjeseca
Mjesec listopad u Crkvi je osobito posvećen molitvi svete krunice. Ta drevna i vjernicima draga pobožnost, nastala u krilu katoličke tradicije, nije tek puka ponavljajuća molitva, nego istinska „škola Evanđelja”, u kojoj vjernik, zajedno s Blaženom Djevicom Marijom, razmatra otajstva Kristova života. U listopadu mnogi vjernici diljem svijeta posebnim žarom i snagom podižu pogled prema Mariji, Majci Crkve, moleći njezin zagovor u osobnim, obiteljskim i društvenim potrebama.
Povijesni korijen listopadskih pobožnosti
Korijen listopadskih pobožnosti vezan je uz znamenitu bitku kod Lepanta 1571. godine. Europa je u to vrijeme, podijeljena unutarnjim sukobima i ugrožena osmanlijskim prijetnjama, bila na rubu poraza. Sveti papa Pio V., svjestan ozbiljnosti trenutka, nije se oslonio samo na vojnu silu, nego je 1569. pozvao cijeli kršćanski svijet na molitvu Gospine krunice. Dok su mornari na brodovima okupljene kršćanske flote molili krunicu, jednako su to činili i vjernici po cijeloj Europi. Pobjeda kršćana bila je pripisana upravo Marijinu zagovoru, pa je Papa ustanovio blagdan Gospe od Pobjede, koji će od 1969. biti poznat kao blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice (7. listopada). Taj je događaj zauvijek utisnuo krunicu u srce kršćanskoga puka kao molitvu koja brani, štiti i otvara vrata pobjedi dobra.
Krunica – ponizna i snažna molitva
Krunica nije tek niz Zdravomarija i Očenaša, nego duboko razmatranje otajstava spasenja. Papa sv. Ivan Pavao II. nazvao ju je „sažetkom Evanđelja”, jer ona obuhvaća radost, bol, svjetlo i slavu Kristova života. U apostolskoj pobudnici Rosarium Virginis Mariae (2002.) podsjetio je da krunica, ispravno moljena, uvodi u samo srce evanđeoske poruke: „S krunicom vjernik sjeda u Marijinu školu kako bi učio Krista gledati njezinim očima i ljubiti ga njezinim srcem.”
Ponovljeni pozdrav anđela i riječi Elizabete nisu znak praznine, nego radosti i čašćenja. Kao što svaki sin rado sluša riječi ljubavi upućene majci, tako i vjernici kroz krunicu ustrajno i s nježnošću časte onu koja je „blažena među ženama” i koja nas uvijek vodi k Isusu.
Teološko značenje i marijanska dimenzija
Liturgijski i teološki, krunica je molitva koja pokazuje nezamjenjivo mjesto Marije u otajstvu spasenja. U Kani Galilejskoj Marija pokazuje svoju ulogu zagovornice, dok pod križem, stojeći uza svoga Sina, postaje Majkom cijele Crkve. Krunica je produženje toga Marijina „da” – njezine spremnosti da prati Crkvu kroz povijest i da bdije nad svakim vjernikom.
Papa Pio XII. u enciklici Ingruentium malorum (1951.) isticao je da je krunica najprikladnije oružje u duhovnoj borbi, a papa Lav XIII. – „papa krunice” – čak je u jedanaest enciklika pozivao vjernike da je svakodnevno mole. On je i posebno posvetio mjesec listopad krunici, učvrstivši tako tradiciju listopadskih pobožnosti u cijeloj Crkvi i pozivajući vjernički puk da molitvom krunice zazivaju zagovor Blažene Djevice Marije ne samo na dobro Crkve, nego i na obraćenje i dobro cijelog društva. U tom se smislu posebno mogu istaknuti ove njegove enciklike: Supremi apostolatus officio (1883.), Superiore anno (1884.) i Laetitiae sanctae (1893.).
Listopadske pobožnosti u župama i obiteljima
U našim župama i obiteljima listopad je prigoda da se zajednički okupljamo i molimo krunicu. Često se uz nju mole i Lauretanske litanije, koje na poetski i duboko teološki način otkrivaju Marijine vrline i njezinu uzvišenost. Mnogi vjernici u listopadu prikazuju svoje molitve za određene nakane: za nova duhovna zvanja, za obitelji, za mir u svijetu, za obraćenje grešnika, za pokojne. Tako listopadske pobožnosti postaju ne samo osobna molitva, nego i sveopći zagovor Crkve, koja moli zajedno s Marijom.
Duhovni plodovi krunice
Plodovi molitve krunice su mir, sabranost, pouzdanje i obraćenje. Brojni sveci svjedoče da je upravo krunica bila njihovo najjače oružje. Sveti Pio iz Pietrelcine zvao ju je „svojim oružjem”. Gospa u Fatimi 1917. jasno je poručila: „Molite krunicu svaki dan za mir u svijetu i završetak rata.”
U vremenu kada se mnogi osjećaju rastrgano i nesigurno, krunica vraća red u dušu. Ona nas podsjeća da život, unatoč križevima i žalostima, ima konačnu pobjedu u Kristovu uskrsnuću. Razmatranje otajstava oslobađa srce od tjeskobe i vodi ga prema radosti vjere.
Poziv vjernicima danas
Listopadske pobožnosti nisu tek uspomena na slavne dane prošlosti, nego trajni poziv današnjim vjernicima. Svijet i danas nosi brojne opasnosti – ratove, podjele, ravnodušnost, napade na obitelj i dostojanstvo čovjeka. Krunica ostaje snažno sredstvo molitve za mir, vjernost i novu snagu za hod u vjeri.
Zato je dobro da se u listopadu sabiremo u crkvama i domovima, da ponovno otkrijemo ljepotu te molitve. Krunica nije teška obveza, nego dar. Ona je poput duhovnog disanja – tiha, ponavljajuća, ali puna života. S njom vjernik ne ide sam: Marija ga vodi kroz otajstva svoga Sina i otkriva mu put neba.
