Utorak, 15 lipnja

Marija Magdalena (4. dio): Što zapravo znamo? [video]

O možda najkontroverznijoj ženi Novog zavjeta već smo snimili 3 videa (1.2., 3.) u kojima smo uglavnom pobijali suvremene mitove koje propagiraju hollywoodski filmovi i kvazistručnjaci i pokazali smo zašto je Magdalena toliko važna osoba za kršćanstvo: svjedočila je Isusovoj smrti i uskrsnuću. No, izuzev toga nismo rekli ništa konkretno o njoj, tko je bila i što je radila. Na ta ćemo pitanja odgovoriti u ovom, ujedno posljednjem, videu niza.



U startu valja napomenuti da je jako teško reći nešto konkretnije o ljudima antike i daleke prošlosti, izuzev toga da su postojali. Nije to specifikum biblijskih likova, već vrijedi općenito. Ništa ne znamo o 99% ljudi tog vremena, a o onih 1% znamo uglavnom samo 2-3 sitnice. Marija Magdalena pripada u tu skupinu od 1%. O njoj znamo barem nešto, ali vrlo malo. Naime, svi dokumenti koji nam o njoj nešto govore datiraju minimalno četrdesetak godina nakon događaja o kojima govore. U tom smislu nam, primjerice apokrifi, ne otkrivaju toliko tko je bila Magdalena, već kako su je (neki) ljudi konca prvog i većinu drugog stoljeća pamtili. Uzmite za primjer Da Vincijev kod. On vam ne govori ništa znanstveno vrijedno o stvarnim osobama: Isusu, Magdaleni ili Crkvi prvih stoljeća. Ta knjiga zapravo govori kako popularna kultura pamti ili percipira te likove, ili instituciju Crkve, kao onu koja ušutkava žene primjerice.

Načelno je pravilo da što je dokument stariji to je pouzdaniji, odnosno manje se mitova i legenda stiglo zalijepiti na neki stvaran događaj. Utoliko niti jedan povjesničar ozbiljno ne razmatra Da Vincijev kod. Ali su mu biblijska evanđelja te do neke mjere i apokrifi od velike koristi.

Naš najstariji dokument koji spominje Magdalenu je Evanđelje po Marku, nastalo vjerojatno 40-ak godina nakon Isusove smrti. Naravno, to ne znači da se u tih 40 godina o Isusu ili Magdaleni nije pričalo ili pisalo, ali to nije zanemariv broj godina. Evo, prije točno 40 godina bila je 1980. Uzmite sad neku kontroverznu ličnost, događaj ili svoje sjećanje o nekoj osobi koja je svjedočila nekom važnom događaju i što nam pouzdano i nepristrano možete reći o istoj? A mi imamo i satelite i videosnimke i fotografije i više pismenih ljudi itd. nego ljudi Magdalenina doba. Također, događaji koje smo naveli iz 1980. bili su na gotovo svim novinskim naslovnicama svijeta, dok su događaji vezani uz Isusa bili gotovo i neprimijećeni od strane glavnih aktera društva. Ovime samo želimo istaknuti da kad netko kaže da su neki spisi “rano” nastali, a pritom misli na spise nastale 40 godina nakon događaja, tada treba pojam „rano“ uzeti sa zrnom soli.

Uglavnom, evanđelist Marko gotovo da Magdalenu i ne spominje. Magdalena je spomenuta samo u predzadnjem poglavlju: „Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.“

Marko je spominje još i u zadnjem poglavlju kad navodi da je s nekoliko žena otkrila prazan grob. Ali zanimljivo, Marko završava svoje evanđelje riječima: „One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.“

U Evanđelju po Luki, koje je vjerojatno nastalo 15-ak godina nakon Marka, imamo spomen Magdalene u vrijeme Isusova javnog djelovanja: „Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.“

Ono što je korisno kod spomenutih redaka je to da autori ne rade spektakl od Marije i ne pripisuju joj nikakve tajne poruke, spoznaje ili čuda kako to čine apokrifi. Osim toga, vidimo da je Magdalena spomenuta u nizu zajedno s ostalim ženama te se ni po čemu ne izdvaja kao neka posebna učenica. Također, Luka i Marko se lijepo nadopunjuju.

Tako nam Marko spominje Magdalenu koja je s nekoliko žena pratila Isusa od Galileje i posluživala mu. Luka to nadopunjuje, gotovo usputno nam spominjući da je Isus iz Magdalene izgnao 7 đavola.

Prema tome, Marija bi bila Židovka, Galilejka, poznata pod nadimkom Magdalena, koja je slijedila Isusa i svojim ga dobrima, a tu se najvjerojatnije misli na novčana dobra, pomagala u njegovom javnom djelovanju.

Po njenom nadimku znamo da dolazi iz grada Magdale. Taj se grad nalazio na zapadnoj obali Galilejskog mora i bio je poznat po dvije stvari: ribarstvu i visokom tornju. Riječ za toranj na aramejskom upravo je magdala. Bio je to dobrostojeći grad pa ima smisla da je i Marija bila dobrostojeća žena, posebice ako Isusu posluživati „od svojih dobara“ shvatimo financijski. A da su Isus i apostoli trebali financijsku pomoć ne treba nas čuditi jer nemamo nikakvog spomena o tome da nešto rade ili zarađuju, čak štoviše imamo retke koji nam napominju da su apostoli napustili sve za Isusa. Naravno, ništa od ovoga ne znamo 100%, ali čini se najsmislenijim da su oni živjeli od dobrovoljnih priloga i u načelu skromno. Utoliko ima smisla da su neke žene slijedile Isusa i pružale upravo financijsku pomoć. Kako su na to reagirali njihovi muževi ili obitelji ostavljeno nam je na pogađanje. Kad je Magdalena u pitanju, nemamo nikakvih indikacija da je bila udana ili da je imala djece. S druge strane, spomenuta Ivana, bila je supruga Herodova upravitelja Huze. Možemo se pitati zašto je Isus bio toliko važan tim ženama da su ga slijedile i financijski podupirale.

Možda je najočitije objašnjenje da su vjerovale da je Isus Bog. To je vrlo smisleno objašnjenje, ali ne trebamo ga samo tako prihvatiti jer i u samim evanđeljima vidimo da se ideja o Isusu kao Bogu ili Mesiji postupno kristalizirala u glavama apostola i postala jasna tek pred kraj javnog djelovanja. Stvar je u tome da su žene Isusa pratile i prije kraja javnog djelovanja, tako da su postojali i dodatni ili raniji razlozi za praćenje Isusa.

Na popularnoj se razini obično šire tumačenja da su Židovke uglavnom bile potlačene žene pod biblijskim patrijarhatom pa su u liku Isusa vidjele borca za ženska prava te općenito nekog ljevičara. Jasno, u tome ima nešto istine, ali dokazi ne idu u prilog baš tako radikalne revolucije. Na kraju krajeva Isus za apostole uzima isključivo muškarce pa teško možemo govoriti o nekom feminističkom pokretu.

Zapravo, kad malo promislimo, vidimo da nas pitanje koje smo postavili tjera u zamku. Naime, nije Isus privlačio eksplicitno žene, već jednostavno ljude, a to znači i muškarce i žene. Kao što su ga pratili neki muškarci, tako su ga pratile i neke žene. A svi su ga oni pratili iz sličnih razloga iz kojih ljudi Isusa i danas slijede. Privukao ih je njegov nauk i djelovanje.

Njegov govor o Kraljevstvu Božjem u kojem će prvi biti posljednji, a posljednji prvi, u kojem onaj tko vlada treba posluživati, u kojima jaki trebaju nositi slabe, u kojem će potlačeni biti radosni itd. Sve je to sigurno pružalo nadu i predstavljalo novu obitelj. Naime, Isus je formirao malenu zajednicu u kojoj se na taj način i živjelo, odnosno tako su funkcionirali Isus i apostoli.

U svemu su ovome žene mogle vidjeti alternativu ustaljenom načinu života u kojem su prvo pokorne ocu, a zatim mužu. Ovako su mogle s jedne strane biti slobodnije, a s druge strane bile su dio zajednice. Ako su uz sve to ove žene posvjedočile kojem čudu ili osobnom ozdravljenju bilo tjelesnom, bilo duhovnom postaje sasvim razumljivo zašto su slijedile Isusa. Željele su živjeti ono što on i apostoli žive i propovijedaju.

Stoga rezimirajmo. Unatoč brojnim hollywoodskim pokušajima, ispostavlja se da je Marija iz Magdale bila obična Galilejka koja je doživjela iskreno obraćenje i postala Isusov sljedbenik jednako kao i stotine tisuća žena danas. Nije bila Isusova žena niti mu rađala djecu, već mu je eventualno kupila koji sendvič. I ona je dokaz za sve nas da je iskreno obraćenje i Isusov put sve što nam treba da i mi jednog dana na vlastite oči vidimo da Isus nije u grobu, već živ. Marija Magdalena, jednostavno poput tornja, čvrsto pokazuje prema Nebu.