Marko

Koncem ovoga mjeseca u kalendaru se spominjemo svetoga Marka. Evanđelje svetoga Marka je najkraće, ali u isto vrijeme i najstarije. Zato je to evanđelje poslužilo kao građa Mateju i Luki. Marko je u Rimu bio pratitelj i osobni tajnik apostola Petra koji je tamo propovijedao. Petar vjerojatno nije baš znao tečno grčki a k tome nije bio vješt pisac. Marko je zato njegove propovijedi pažljivo slušao i kasnije pretočio u svoje evanđelje. To je vidljivo i iz toga, što u Markovu evanđelju ima puno zgoda vezanih upravo uz Petra kao očevica i sudionika.

To želimo istaknuti. Marko je bio pažljiv slušatelj, da bi onda bio i sjajan pisac. U današnjem vremenu čini se da je sve ubrzano, prema onome: „Brže, više, jače“. Tko još ima vremena stati i zastati, tko još ima vremena slušati? A važno je to. Zastati, uzeti vremena i stvarno poslušati što mi to hoće reći moje dijete, pa bilo ono i vrtićke dobri, stvarno je potrebno zastati i saslušati čime je zaokupljen bilo koji član moje obitelji, moji stari roditelji, djed i baka, moj prvi susjed, kolega na poslu. Imati uho i srce za drugoga. Konačno, važno je stati i zastati i poslušati, što mi Bog progovara po svojoj riječi, možda baš u Markovu evanđelju. Mudri ljudi slušaju, razmišljaju o onome što su čuli i onda čine ono što stvarno trebaju činiti.

Evo, Marko je pažljivo slušao i onda sastavio evanđelje iz kojeg su građu crpili građu Matej i Luka. Ostavili su nam cijelo bogatstvo. Vrijedilo je slušati.