Utorak, 17 svibnja

Meditacija uz božićnu ponoćku

Giorgione, Božić


Božić s pastirima


Božićno evanđelje po Luki (Lk 2,1-14) opisuje kako je anđeo siromašnim pastirima navijestio da im se rodio Spasitelj, Mesija. Oni su odmah požurili da mu se poklone. I koga su mogli vidjeti? Mariju i Josipa, obične ljude i novorođenog Isusa koji je povijen ležao u jaslama, siromah kao što su i oni bili. Odmah su srcem razumjeli da je Bog postao čovjekom upravo radi slabih i odbačenih, kako veli drevna božićna pjesma: Kralj u jaslam’ ležaše / a odjeće nemaše, / jer uboštvo ljubljaše. I gle čuda! Pastiri su se ispunili velikom radošću iako nisu dobili bogate darove. Veli Luka: Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga…. To je ona sreća koja se rađa isključivo u srcu.

A Matejevo evanđelje opisuje dolazak mudraca s Istoka kojima je Bog po neobičnoj zvijezdi nagovijestio rođenje novoga kralja. Oni su došli kralju Herodu da ih on uputi gdje je taj mladi kralj. I gle, veli Matej: Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Herod se veoma uznemirio. Uplašio se da bi mu novi kralj mogao preoteti prijestolje. Pogledajmo. Herod je kralj. Ima vlast, moć i bogatstvo. I živi u strahu. Nemiran. Nesretan. Upravo kako veli Biblija: Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka.

I mi danas stojimo pred čudom Isusova rođenja. Kršćani vjeruju da je Isus zapravo pravi Božji Sin, Bog i čovjek. I to kakav čovjek! Skroman, jednostavan, običan, ljudski neugledan. On će sam za sebe jednom reći: Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Pa ipak, Isus je svojim poniženjem, svojom smrću i uskrsnućem dao puni smisao ljudskom postojanju i na ovom svijetu i u vječnosti i tako pronio evanđelje, radosnu, veselu vijest, kako čujemo na polnoćki: Ti si radost umnožio, uvećao veselje. I oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci…

Svaki čovjek pred tajnom Božića može izabrati u kojem će društvu biti: s pastirima ili s Herodom. Biti s pastirima znači tražiti ono što je plemenito i dobro, znači ići Isusovim putem praštanja, ljubavi, samoprijegora, nasuprot Herodu je koji u vječitoj žudnji za moću, bogatstvom i slavom prepun straha i nemira.

Htjeli bismo ovoga Božića iskusiti tu jednostavnost, neposrednost i toplinu Božića ispunjenom ljubavlju i malenim stvarima. Bog je u Isusu postao malen, mali Bog, Božić, da bismo mi, maleni ljudi, postali bogoliki. To je neizmjerno više od svih zemnih probitaka. Zato: svima čestit i sretan Božić!