Nedjelja, 19 rujna

Mladi i ovisnost

mladi-i-ovisnost


Mir i dobro, štovani prijatelji!

Tako sam nekad davno započinjao razmišljanja na Radio Valpovu. Govor je o mladima. Kažu da su oni budućnost ovog naroda, obitelji i Crkve.  Dobio sam dopis da ovih nedjelja o tome progovorim u crkvi. Evo dijela moga razmišljanja. Ovih dana je kampanja, za mnoge zakašnjela bitka, protiv droga i ovisnosti. Mladi i ovisnost: alkoholizam, droga, pušenje, klađenje. „Moji prijatelji uzimaju opijate pa sam probala i ja“, reče jedna djevojka. Znatiželja bez razumskih okvira. „Želio sam osjetiti to nešto posebno, neko olakšanje o kojem su govorili, prozračnost, opuštanje“, reče drugi.

U doba kad tražimo  bolje sutra za pojedinca i narod među hrvatsku mladež se uvlači porok ovisnosti. Unatoč svemu broj ovisnika raste. Zašto? Ovisnost je nepogrešiv znak srozanih ideala, životne praznine, besciljnosti, zasićenosti. Što mladima društvo pruža? Crkvu su u odgojnom procesu izbacili kao konzervativnu. Na nju se premalo računa. Je li dovoljno školovanje bez etičkih normi? Katastrofalni su podaci o broju ovisnika, dobi onih koji se upuštaju u pustolovinu bez povratka.

Papa Ivan Pavao II. za svog je prvog posjeta Hrvatskoj govorio mladima: Ovdje i na Balkanu, vi mladi ste pozvani na izgradnju mira. Da se postigne mir postoji samo jedan put; slušati Isusa Krista, dopusti da vas prožme njegova milost. Crkva to čini na bezbroj načina i činila je.

Školski vjeronauk je zakazao. Kasno se uvidjelo da je bilo bolje kad su se djeca okupljala oko crkve. Danas premalo znanja, još manje prakse. Da se ne odaju porocima što učiniti? Mora li svećenik izigravati klauna, namamljivati, pozivati, osvajati svim i svačim? Dok sam bio kateheta studenata u Puli imali smo glazbeni sastav, zbor mladih, izlete, popularne kino projekcije. Odaziv je bio malo bolji od prosjeka.

Nas se poziva da učinimo atraktivnim obrede, susrete, da u staniol zabavnosti zamotamo riječ Božju. Susreti, nekakve smiješne „radionice“, kao da  se radi o prvopričesnicima… Slab uspjeh. U očekivanju Susreta mladih u Vukovaru nešto moramo učiniti. Netko će predložiti koješta. Ja mislim da je obitelj izvor i temelj vjere ili nevjere, ponašanja ili razuzdanosti naših mladih.

Crkva ne bi smjela biti mjesto za rasprodaju vrijednosti. Ona ne bi smjela nuditi vjeru u Krista da bi konkurirala zabavnjacima, noćnim izlascima, provodima. Nije grješka u Crkvi za ovo stanje u kojem se mnogi naši mladi nalaze. Grješka je u njihovim roditeljima i njima.

Evo roditeljima recepta kako će pokvariti svoje dijete da postane nevjernik, ovisnik i gore od toga…

Prvo pravilo: nikad nemojte naći vrijeme za njega, jer je  sve drugo važnije od razgovora s njime.

Drugo: umjesto da vam smeta u kući, da ga zagrlite, želeći mu pokazati da ga volite, dajte mu novac. Sve što hoće, kupite mu.

Treće: od malena ga učite da mora dobiti ono što zahtijeva i da je u pravu.

Četvrto: obvezatno ne brinite gdje je, s kim je, što radi, kad se vraća kući i u kakvom stanju.

Peto: ako uočite da je skrenuo stranputicom, tješite ga kako to i drugi rade, da ga razumijete jer ste i sami tu dionicu prošli.

Šesto: nikad mu ne dajte, još manje nemojte ga tjerati, da radi, da ima zadatak i obavezu. Umjesto njega vi sve obavite sami.

Sedmo: ukoliko uočite da on nema povjerenja u vas, strogo ga kažnjavajte od zabrane izlaska do batina. Utjerajte mu strah u kosti, što bi rekli stari, samo ne razgovarajte o tome zašto je povjerenje izgubio.

Osmo: ne tjerajte ga u crkvu, neka spava i odmori od noćnog provoda. Uostalom, i zašto bi išlo kad se vama ne da ići. Primjerom mu pokažite da se bez Boga može, osim kad sve drugo zataji.

Ukoliko se ove upute držite, na dobrom ste putu da od sina, kćeri, napravite propalicu i ovisnika.

Sad razmislite koliko ima istine od svega ovoga u vašem načinu odgoja djeteta i znat ćete na čemu ste.

Mjesec borbe protiv ovisnosti (od 15. studenoga do 15 prosinca) je smirivanje savjesti za neučinjeno u odgoju.

Barem ja tako mislim.