Ne uznemirujte se
Razmišljanje uz Lk 12,22-31:
Zatim reče svojim učenicima: »Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!?«
»Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!«
Brinemo se. Kojiput zbog briga loše spavamo. Možda nam zbog toga raste i krvni tlak i razina šećera u krvi. „Stres“ je moderna bolest i u mladih i u starih. Brige, neizvjesnost, tjeskoba… Brinemo se. Što će biti sutra? Kakva će biti mirovina? Što ćemo ostaviti svojoj djeci i unucima? A tek kad pogledamo zbivanja u svijetu! Najveći dio informativnih sadržaja govori nam o katastrofama na svim područjima, a ponajviše o strahotama klimatskih promjena. Kao da je nekome stalo do toga da nas drži u strahu i neizvjesnosti, da bismo onda – od tih istih – tražili spas…
U Isusovo vrijeme izazovi su bili puno veći. Dobar dio stanovništva živio je u oskudici, na rubu gladi. Pa ipak, i u takvim vremenima Isus ne želi biti katastrofičar. Veli: „Ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući.“ Jer, Bog koji se brine za divlje životinje i poljsko bilje, još se više brine za čovjeka. I onda duhovito dodaje: „Tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat?“ I starozavjetni Propovjednik slično govori o čovjeku koji se tjeskobno brine zbog svojih poslova: „Što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost…“
Naravno, svatko od nas treba biti zauzet u svome poslu, treba čestito raditi. Razumljivo je da želimo imati bolji životni standard, da se trudimo da nam i obitelj i društvo napreduje i u materijalnom i u društvenom i u duhovnom smislu. Važno da pri tome svatko dade od sebe najbolje što može. Međutim, veli Isus, sve to treba biti bez tjeskobe. Jer, naša je domovina na nebesima, gdje će biti sve usklađeno, gdje će svi narodi i svaki pojedinac ostvariti najdublje čežnje svoga srca. Zato Isus zaključuje: „Ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!“
U ovom vremenu koje se trudi unijeti nemir i samo nemir u naša srca, Isus kaže: „Ne uznemirujte se!“ Jer, ima Onaj koji sve vodi i koji nas voli do te mjere da nam je pripravio vječne stanove, kako veli Knjiga otkrivenja: „Otrt će svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ Blaženi koji žive u toj vjeri. Ne uznemiruju se.
