Odgojitelji

Netko je rekao, da je život vještina, a bračni život najfiniji i najteži dio te vještine. Sklopiti ženidbu, možemo proslijediti, jest vještina i sreća, ali najfiniji i najteži dio toga jest odgojiti djecu. Rađanje je djece prvotna, ali ne posljednja svrha. Rađanje je prva faza, odgajanje je druga faza jednoga te istoga procesa. Najprije je služba roditelja, onda odgojitelja. „Roditelji“ se zovu po prvoj službi, ali je ta prva služba podređena drugoj: službi odgojitelja.

Mudrac je Diogen opazio kako stanovnici grada Megare ulažu mnoge brige oko uzgoja ovaca, a malo pažnje posvećuju odgoju djece. Zato reče: „Volio bih u ovom mjestu biti ovan nego dijete“. Moderni čovjek radikalno brani svoja prava, na primjer posjed, plaću. On se brine da ispuni svoje građanske dužnosti. Možemo li ga isto tako pohvaliti da brani svoja naravna prava odgoja djece, ili pak pušta da drugi kao najamnici ulaze u njegovo stado? Možemo li ga pohvaliti da ispunja svoju svetu dužnost odgoja djece, ili naprotiv da je u tome posve nemaran?

Pravo roditelja

Suradnjom muža i žene dijete se nastani ispod majčina srca. Tu stanuje devet mjeseci. Hrani se zajedno s majkom, živi zajedno s njom. Nije lako ni zamisliti jedinstveniji način života. Jedan im je dah.

Iz ovoga je zaključak jasan. Roditelji imaju neotuđivo pravo, prvotno pravo odgoja djece. Dijete je dio tijela roditelja, krv njihove krvi. Cjelina ima pravo na dio, i to više ili manje, prema tome kako je dio ovisan o cjelini. Svakako ni jedna vlast ne može roditelje lišiti ovoga prava, jer bi trebala uništiti proces prirode, a to je nemoguće.

Svi drugi faktori odgoja dolaze kao drugotni faktori odgoja, podređeni pravu roditelja. Svaki onaj koji odgaja djecu protiv ispravne želje i pravo shvaćenih prava roditelja, čini nasilje nad roditeljima. On je otimač i kršitelj tuđih prava.

Ovo pravo stupa na snagu netom se dijete rodi, a za majku od časa kada se dijete začne. To pravo gubi svoju snagu postupno kako se dijete osamostaljuje. Kada je dijete već odraslo, samostalno, kada živi odjelito, roditelji uvijek čuvaju pravo savjeta, ukora svoje djece, a imaju pravo da ih djeca poštuju i ljube, jer su roditelji počélo njihova zemaljskoga opstanka.

Dužnost roditelja

Uz pravo nalazi se i dužnost. Kada se dijete rodi, ono je nemoćno. Bez roditeljske pomoći dijete bi umrlo. Netom počne rasti, odnosno prema stupnju razvoja, treba upriličiti i stupanj odgoja. Odmah treba početi odgojem. Pitala je neka majka jednoga svećenika da joj kaže kada će početi odgajati dijete. Svećenik zapita, koliko je djetetu godina. Četiri, odgovori majka. Svećenik završi: Zakasnili ste četiri godine, ako do sad nijeste odgajali dijete.

Dužnost je roditelja hraniti dijete. U prvom redu to je dužnost majke, jer prva hrana, koju dijete uzima, jest majčino mlijeko. Majčino mlijeko mu najbolje pristaje za pravilan rast i razvoj. Tako je priroda uredila. Uči nas priroda, uči nas Bog, da majka mora hraniti dijete svojim mlijekom, a djetinju dušu istinom, dobrotom, krjepošću. Ako majka ne će hraniti dijete iz umišljene bojazni da ne bi izgubila svježinu ili preda dijete drugomu, da ga drugi odgaja, da joj bude lakše, ona griješi protiv prirode. Priroda će joj se, međutim, osvetiti. Takva lijena majka ne će znati, što je čar majčine službe niti će okusiti, što je sreća majke u svojoj djeci. Kao što nema pravilne prehrane bez majčina mlijeka, tako nema ni pravilna odgoja bez roditeljskoga odgoja.

Ova dužnost odgoja traje i dalje. Dijete se, recimo, otrgne od majčina mlijeka. Ako dijete nema majke, makar imalo sve uvjete za život, u njegovim će se očima uvijek zrcaliti tajna suza, što je rano ostalo siroče po onoj narodnoj: „Bolja je i najgora majka nego i najbolja maćeha“. Djeca očekuju pomoć od roditelja, a oni su im dužni tu pomoć pružiti.

Dijete se razboli. Koga očekuje da mu pomogne? Tko će mu pristupiti s najviše pažnje i topline? Pravi roditelji. Najamnici će pobjeći, ako ih uz djecu ne drži plaća ili koji drugi obzir. Ali majka i otac, ako su pravi roditelji, ne će zapustiti dijete ni u najgorim okolnostima, ni u najgoroj bolesti. Društvo na ulici često duševno upropasti dijete, a roditelji moraju ispaštati za takve zločine.

Nagrada

Pitao je netko seljaka starca kako prolazi bez mirovine. Starac odgovori: Bolje nego oni koji imaju mirovinu, jer imam djecu koja me vole i pomažu. Odgojena djeca štap su roditelja u starosti. To im je slatka nagrada. Kako je toplo, kako dira srce ono što odrasla djeca dadu roditeljima, kao da im hoće barem nešto uzvratiti za probdjevene noći, za žuljeve na rukama, za znoj što su oni za njih prolili.

Pitanje odgoja djece jest pitanje života i smrti čovječanstva. Odgojena djeca – sretno društvo, neodgojena djeca – propalo društvo. Kada je neki dječak odgovarao za kriminal, netko je dobacio da bi na optuženičkoj klupi morao biti dječakov otac. Odgojeno je dijete ukras, nagrada, sreća roditelja, kao što je neodgojeno dijete njihova sramota i propast. Prema tome ni na ovom svijetu ne može nastojanje oko odgoja djece ostati bez nagrade. Tako je posao odgoja važan da ga je Bog odlučio nagrađivati i na ovom svijetu zadovoljstvom i srećom roditelja.

Tko odgoji dijete, neka očekuje nagradu i poslije smrti. Kada vaša tjelesa budu počivala u grobu, očekivat ćete od djece utjehu molitve. Zar mislite da vam onda što koristi i ono skupocjeno cvijeće što vam možda djeca donesu? Ništa. Zar će vam duši biti lakše ako vam posvete nekoliko minuta šutnje, kako šute mumije? Ništa. Ona žrtva, što je za vas budu podnijela djeca, one molitve, ona pokora, ono vježbanje u krjepostima i dobre nakane namijenjene za vas, to je blago, to je vaša nagrada i poslije vaše smrti.

Ispunite se ponosom, mladenci! Vi uzimate na sebe veliku i svetu dužnost odgoja djece. Ne dozvolite da najamnici truju srca djece koju će vam, ako Providnost blagoslovi, dati vaš bračni život. Stojte na braniku svojih roditeljskih prava, da vam nitko ne odgoji dijete protiv vaših svetih nakana, želja, običaja i nastojanja. Ako hoćemo da zvijezda mira i sloge zasja nad našim obiteljima, pretvorimo ih u pravo kršćansko odgojilište. Ako hoćemo da brojan narod zadrži i proširi svoju historijsku misiju, neka mladi parovi postanu svjesni i pokažu na djelu da su pozvani od Boga i od prirode braniti svoja prava odgajanja djece i sveto obavljati tu dužnost.

Dao vam Bog da u djeci doživite blagoslov i nagradu na ovom i na drugom svijetu. Bog bio uvijek s vama!

Jordan Kuničić

Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 56–59.