Perrella, dvosmisleno imenovanje koje graniči sa sablazni
Lav XIV. imenovao je Cristianu Perrellu novom predsjednicom Papinske akademije umjetnosti. To postavljenje povlači neka ključna pitanja, kako pokazuju neki od njezinih prošlih radova u okružju LGBT-a. Prisiljavaju li dugini lobiji Papu na djelovanje? Po koju cijenu istina mora biti ušutkana radi jedinstva?
Papa Lav XIV. imenovao je novom predsjednicom Papinske akademije umjetnosti Cristianu Perrellu. To imenovanje postavlja neka kritička pitanja. Godine 2019. Perella je režirala izložbu „Noćna groznica: Dizajniranje klupske kulture od 1960. do danas“, koja je, između ostaloga, podupirala tvrdnje LGBT-a, osobito prava svijeta „queer“. U intervjuu za Sleek Perrella je objasnila da su klubovi „mjesta gdje osobe mogu biti svoje i javno potvrditi vlastiti identitet“, uključujući i svoj takozvani identitet „queer“.
Godine 2020. nova je predsjednica priredila izložbu pod nazivom Nudi (Goli), s 90 fotografija kineskoga umjetnika Rena Hanga, izloženih u Centru za suvremenu umjetnost Luigi Pecci u Pratu. Neke od fotografija prikazivale su homoerotske poze. Prema službenom opisu izložbe, snimke se „ponekad odnose na sadomasohizam i fetišizam“. Premotamo naprijed do 2021. i izložbe Cult Fiction, koju je također priredila. Izložba fotografija prikazala je plakate filmova za odrasle koji su se pojavljivali na ulicama Napulja između 1978. i 1981. Perrella je članica Papinske akademije umjetnosti od lipnja 2022. Imenovao ju je Franjo.
Sada se čovjek mora zapitati: nije li postojalo drugo jednako sposobno, ali manje dvosmisleno ime za predsjednika Papinske akademije umjetnosti umjesto Perrelle? Pokušajmo povezati to imenovanje s nekim nedavnim događajima. Razmislimo o zloglasnom LGBT-jubilarnom hodočašću u Rim, pravoj pravcatoj paradi ponosa u crkvi sv. Petra, pa čak i prije toga, privatnoj audijenciji koju je Lav dao otcu Jamesu Martinu, stjegonoši duginih tvrdnji.
Prvi događaj nije trebao biti dopušten jer te skupine čine osobe koji žele promijeniti crkvenu nauku o homoseksualnosti i transseksualnosti te odbijaju promijeniti vlastito usmjerenje i ponašanje. Sastanak s otcem Martinom bio je sam po sebi dopušten, ali sablazan se mora izbjeći. Izjave isusovačkoga svećenika, s ciljem uvjeravanja ljudi da Papa podržava LGBT-ideologiju, zaslužuju da ih Sveta Stolica ispravi. Perrellino imenovanje uklapa se, najblaže rečeno, u taj dvosmislen okvir. Slično tomu, iako u drukčijem kontekstu, imenovanje Renza Pegorara za predsjednika Papinske akademije za život, čin je koji isto tako ne može biti bez pridržaja.
Ono što bismo željeli pretpostaviti jest da bi mogao postojati problem s upravljanjem u rukama Lava XIV. Iako su Papini spisi poznati po svojoj vjernosti nauci, pa i o temi homoseksualnosti, neki od njegovih izbora čine se dvojbenima. Svakako, lobiji duginih boja, toliko moćni u Vatikanu, prisiljavaju Papu na popuštanje, a on bi mogao popustiti radi mira, odnosno kako bi očuvao jedinstvo Crkve, toliko narušeno prethodnim pontifikatom. Ali po koju cijenu?
Tema je delikatna jer istina mora biti stavljena na jednu stranu vage, a jedinstvo na drugu. Ali istina se ne može žrtvovati za jedinstvo. U Evanđelju po Ivanu čitamo:
„Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?“ (6, 60).
Tvrdoća Isusove besjede ne odnosi se samo na oblik, nego i prije svega na sadržaj: Isus je mnogo zahtijevao od svojih učenika. Ono što Gospodin traži toliko je zahtjevno da su lomovi neizbježni, kako Ivan izvješćuje nekoliko redaka kasnije u svom Evanđelju: „Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime (6, 66). Nismo čuli da je naš Gospodin snizio ljestvicu iz straha od podjela, raskola ili da ih ostane malo.
Sada je ispravno i nužno radi jedinstva popustiti u pogledu sporednih, rubnih vidova, ali kada je u pitanju nauka, ne može se pregovarati, ne može se riskirati da se bude dvosmislen, ne može se popuštati za veće dobro, jer jedinstvo nije dobro veće od istine. Stoga je potrebno intervenirati barem radi pojašnjenja; inače bi, konkretno, riječi otca Martina, LGBT-jubilej i Perrellino imenovanje doista de facto mogli postati Učiteljstvo, ostavljajući nam razumjeti kako se katolička nauka o homoseksualnosti i transseksualnosti promijenila. Šutnju hijerarhije o tim činjenicama vjernici bi mogli tumačili kao prešutni pristanak, time na moralnom planu namještajući pasivno sudioništvo u zlu, oblik nedopuštene materijalne suradnje propustom.
Toma Akvinski o tome je izričit:
„Grijeh sablazni ne čini se samo poticanjem drugih na činjenje zla riječju ili djelom, nego i nesprječavanjem zla, kada je netko dužan to učiniti“ (Summa theologiae, II.–II., 43. pitanje, 7. članak, odgovor na 3. razlog);
„Tko ima vlast i ne sprječava zlo, čini se da pristaje na njega: i tako postaje sudionik u njemu“ (Summa theologiae, II.–II., 62. pitanje, 7. članak, odgovor na 1. razlog).
izv. prof. dr. Tommaso Scandroglio
