Petak 13. tjedna kroz godinu: On usta i pođe

Meditacija uz Evanđelje: Mt 9,9-13

Matej je imao sjajan društveni položaj, dobru i unosnu državnu službu. Bio je carinik. Za razliku od većine svojih sunarodnjaka bio je dobrostojeći. Istina, mnogi su ga prezirali zbog njegove službe, ali, „tko bi svijetu ugodio?“ Konačno, vele Arapi: „Psi laju, karavana prolazi“. Međutim , duboko u sebi Matej nije bio miran. Nije se radilo samo o tome da ga ljudi preziru. Osjećao je da ga ne ispunjava život koji je vodio. Osjećao je prazninu u svome srcu. I onda, prolazi Isus, rabi, učitelj kojemu se mnogi dive, jer ih je učio „kao onaj koji ima vlast“. U Isusu je bila očita Božja sila i Božja mudrost. I taj Isus se zaustavlja pred njegovom carinarnicom, pogleda ga u oči i kratko kaže: „Pođi za mnom!“ U Mateju se prelomilo ono što je u njemu dugo tinjalo. On sâm u svome evanđelju kratko za sebe kaže: „On usta i pođe za njim.“

Upravo to. Isus je tada, baš toga dana prolazio ispred njegove carinarnice. I toga dana ga je jasno pozvao. Matej odmah prihvaća. Nije odgađao. Jer, tko zna, gdje će sutra Isus biti, tko zna hoće li biti druge prilike? Zato Matej ne oklijeva.

Evo, danas, evo sada Isus prolazi ispred carinarnice moga srca. I poziva me. Svatko od nas duboko u sebi zna, na što nas Isus uporno poziva i što mi to uporno odgađamo. Sad nas Gospodin pohađa. Ne znamo što će s nama biti sutra. Zato nas danas, zato nas sada Božja riječ potiče: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.“ (2 Kor 6,2). Znamo, Matej je od Gospodina dobio neizmjerno više od onoga što je on, Matej, ostavio u carinarnici. I nas Bog poziva da nas obogati svojom milošću da nas obdari darovima koje ovaj svijet ne može dati. Kada? Evo danas. Sada.