Srijeda, 18 svibnja

Petak nakon Pepelnice: Ovo je post koji mi je po volji…


Čitanja: Iz 58, 1-9a; Ps 51, 3-6a.18-19; Mt 9, 14-15


Kako smo čuli na Čistu srijedu, u korizmi su osobito na cijeni post, molitva i milostinja. Danas nam je razmišljati o postu. Sveto pismo redovito ne smatra da je post sam po sebi dostatan. Post vrijedi samo onda ako se temelji na dobrim djelima. Ne baš biranim riječima danas prorok Izaija ustaje protiv himbena posta: “Ne postite više kao danas…” I onda tumači kako post ne vrijedi ništa ako čovjek u isto vrijeme svjesno i uporno čini zlo. U tome je slučaju post čak svetogrdan, jer kao da svjestan grešnik želi na prijevaru zadobiti Božje milosrđe. I onda Bog preko proroka govori kakav mu je post po volji, upravo onaj post koji nema nikakve veze s pogrešnim razumijevanjem uzdržavanja od hrane:

Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.

Jasna je poruka. Post kao uzdržavanje od hrane ili kao bilo koje drugo pokorničko djelo uvijek ima svoju vrijednost. Konačno, isto Sveto pismo izvješćuje kako je Isus četrdeset dana postio. Radi se samo o redoslijedu. Naša je kršćanska dužnost prvenstveno činiti dobro, ljubiti Boga i bližnjega, vršiti zapovijedi iskreno i uporno. A onda naša pokornička djela dobro dolaze kao izraz i potvrda naše želje, volje i spremnosti truditi se oko Božjih zapovijedi. Stoga bi bilo licemjerno pokušavati Boga “zabljesnuti” izvanjskim djelima pokore, dok se u isto vrijeme ne bismo ni malo trudili oko dobra.

Htjeli bismo u ovoj korizmi na poseban način pokušavati upravo to: činiti dobro u manjim i većim stvarima, činiti dobro uporno i bezuvjetno, onima blizima i onima daljima. Duh će nas Božji već nadahnuti u čemu i kako možemo činiti dobro. A naše će korizmeno odricanje onda biti sjajna potvrda naše spremnosti i snažno oruđe naše ustrajnosti.