Čista srijeda: Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima…

Čitanja: Jl 2, 12-18; Ps 51, 3-6a.12-14.17; 2Kor 5, 20 – 6, 2; Mt 6, 1-6.16-18

Započinje korizma – vrijeme pokore, vrijeme priprave na proslavu najvećeg kršćanskog otajstava: vazmenog otajstva Kristove muke, smrti, uskrsnuća i proslave. Danas, na početku ovog znakovitog vremena Isus nam govori: “Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima, da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.” I onda Isus nabraja tri moguće situacije. Kada dijeli milostinju Božji čovjek ne smije trubiti pred sobom da ga ljudi opaze i hvale. Jednako tako kada posti, to ne smije drugima pokazivati. Isto tako kad moli, treba to činiti u tajnosti. Dakle, samozatajnost i skromnost prije svega.

Međutim, mi smo pozvani činiti dobra djela i tako da damo primjer drugima.  Vidimo, nadalje, da je Isus i u javnosti molio, a da je – kad je milostinja u pitanju – pohvalio javno davanje milostinje one siromašne udovice. Što onda? Smiju li se dobra djela činiti i u javnosti?

Naravno, dobro valja uvijek činiti, i javno i tajno i ovako i onako. Naglasak je u onoj Isusovoj riječi da ne treba činiti dobro zato da nas ljudi hvale. Dakle, ne s namjerom da se dopadnemo, ne s namjerom da se pokažemo velikima. To bi bilo loše. Kada je čovjeku nakana činiti dobro, on će ga činiti kako najbolje može – ponajbolje ako je tajno – jer se dobro čini radi sebe sama. Međutim, ako su okolnosti takve da se naše dobro djelo vidi, neka bude i tako, samo da se dobro čini. Evo nam još uvijek svježeg primjera života i dobrih djela svete Majke Terezije. Činila je dobro na ulicama, pred svim ljudima. Naravno, ona to nije činila zbog toga da bi novine o njoj pisale ili da bi je ljudi hvalili ili s nakanom da jednoga dana dobije Nobelovu nagradu. Činila je dobro radi dobra sama, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Evo nam zadatka. U ovoj korizmi htjeli bismo više moliti. Htjeli bismo i pokoru činiti, nečeg se odreći. Htjeli bismo, konačno, i više dobra činiti. Naravno, ne zato da bi nas ljudi hvalili. Želimo to činiti iz ljubavi prema Bogu, iz ljubavi prema bližnjemu, a onda i iz ljubavi prema sebi samima, jer želimo biti više ljudi, više kršćani.