Ponedjeljak 32. tjedna kroz godinu: Umnoži nam vjeru

Meditacija uz Evanđelje: Lk 17,1-6

Što bi zapravo bila vjera? Vjera da Bog postoji? Vjera da je Isus stvarno činio čudesa? To bi bilo premalo. Jer, mi na sličan način vjerujemo onome što znanstvenici kažu da su otkrili, kao što vjerujemo nekim statističkim podacima, kao na primjer, koliko ima umirovljenika u Hrvatskoj. Vjera u Boga je nešto puno više. Vjerovati u Boga zapravo znači vjerovati Bogu da nas stvarno ljubi, da nas stvarno spašava po svome Sinu, te da nas posvećuje po Duhu Svetomu. Vjerovati u Boga i vjerovati Bogu znači sav svoj život tako urediti da odgovara Božjem naumu o čovjeku. Veliki sveti ljudi su baš zbog toga što su vjerovali Bogu, bili Bogu vjerni i po cijenu muka i nevolja, pa i po cijenu vlastitoga života. Kršćanin vjeruje da ga Bog ljubi i da mu daje vječno spasenje i doista vjeruje da će Bog, ako bude smatrao da je to za čovjekovo dobro, učiniti i čudo, kao što je to činio po apostolima i tolikim svetim ljudima. Zato Isus kaže: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.“ Tako je Bog razdvojio Crveno more pred svojim narodom, tako je Isus umnožio one kruhove i ribice. Međutim, kada su čudesa u pitanju, Bog čudesa čini kada hoće, kome hoće i koliko hoće i na to Boga ne možemo prisiliti. U tome smislu nam lijepu pouku daju oni mladići koji su trebali biti bačeni u užarenu peć, jer se nisu htjeli pokloniti kipu poganskog božanstva. Evo što su rekli kralju koji ih je na to prisiljavao: „Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao“ (Dn 3,17-18). Dakle, spasio ih Bog čudesno iz vatre ili ne spasio, oni mu u svakom slučaju ostaju vjerni.

Najveće je čudo ostati Bogu vjeran. Najveće je čudo to da smo prava Božja djeca, da smo uistinu braća i sestre Isusa Krista koji nam pripravlja vječne stanove, da i mi budemo gdje je on. A onaj dud? Stvarno nije bitno što će se s njime dogoditi. On će se iščupati s korijenom i presaditi u more onda kada to Bog bude htio i ako Bog to bude htio.