Postoje li dva života…

Većina kršćana govori da nam je Bog podario dva života: ovaj ovdje i drugi na nebu nakon smrti. Koliko stvarno života imamo?

Ima li razlike između pravog kršćanina i nekoga tko je kršten i drži se, tu i tamo, kršćanskih običaja? Kršćanin koji vjeruje u Isusovo uskrsnuće ne prihvaća smrt, za njega ne postoje dva života darovana čovjeku. Mnogi, dobri kršćani, misle da je ovaj život darovan trenutak, kratak, tjeskoban, težak, radostan i neponovljiv, da smrt nije kraj.

Ima, nažalost, i drugačijih pogleda na život. Na grobovima, pri pokopu plač i glasno izvikivanje: “Zbogom, nikada više se nećemo vidjeti!“ Beznađe unatoč svemu. Za slabovjerne postoje dva života. Ovaj je kratak i tjeskoban u odnosu na onaj koji dolazi nakon smrti.

Za njih je to tragedija koja kratko i besmisleno traje.

Kad kršćanin govori o smrti uzima u obzir da je smrti oduzeta posljednja riječ i da smrt nije kraj nego se ljudski život samo mijenja, a ne oduzima.

Za pravog kršćanina ove nevolje koje nas dotiču nisu trajne. One su privremene.

Isus nas je poučio da ovo nije prvi život i mukotrpno čekanje na drugi već jedan jedinstveni život u kojem se u prvom spremamo za drugi.

Tako bi to trebalo biti. Zemaljski život nije čekaonica drugog života. Darovani život nam je ovdje s Kristom, koji je pobijedio smrt, postao poligon za vježbu u tisućama oblika i priprema za prijelaz u vječnost.

Nebo za života nosimo u sebi. Tko ga ne nosi ne mora ga tražiti i neće ga naći nakon smrti.