Riječ je o svjetlosti
Gdje je nestala svjetlost vjere? Katedrale, zvonici, kršćanski blagdani, krštenja, krizme, vjenčanja… mnogima u Europi ništa ne govore, a trebali bi biti svjetlosni putokazi za nebo. Jesmo li slični slijepcu iz priče koji je, da ne nalete ne njega, nosio upaljenu svjetiljku. Upozorio je čovjeka s kojim se sudario da nije vidio svjetlo. On mu je odgovorio: “Prijatelju, tvoja se svjetiljka ugasila!”
Nije ljudski ni kršćanski krivnju zbog slabe vjere prebacivati na druge. Vjerujemo, unatoč svemu, da se naša svjetiljka osobne vjere nije dokraja ugasila.
Imamo što iz svoje crkvene i kulturne baštine ponudit svijetu u kojem živimo.
Dao Bog da to bude naša hrvatska kršćanska misija. Kriza nije poraz. Ona je poticaj za razmišljanje i rast.
Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.) u knjizi Kršćanstvo i kriza kultura progovara o sukobu civilizacija i kultura, od kojeg se u naše vrijeme strahuje, a koji se ne odnosi toliko na monoteističke religije, koliko na oprečnost u kojoj su čovjek vjere i čovjek koji unaprijed isključuje postojanje Boga.
Papa primjećuje kako je sadašnje zapadno društvo, kojim prevladava racionalna i znanstvena logika, hotimice zaboravilo vlastito kršćansko podrijetlo do te mjere da se kršćanski korijeni u europskom ustavu niti ne spominju, iako se za Europu voli reći da počiva na kršćanskim korijenima te da je njena kulturna baština iznikla upravo iz njih.
No, ti su kršćanski korijeni doživjeli udarac. Vjera mnogima nije postala svjetlo života i smrti.
“Glavni je sukob između onih koji su ‘ubili Boga’, koji žele organizirati svijet bez Boga i protiv Boga, koji ruše kršćansku civilizaciju i njene vrijednosti i koji žele nametnuti ateističko-liberalistički svjetonazor i vjernika,”piše papa. Katolički teolog Paul Zulehner rekao je za Deutsche Welle kako možda nije dobro govoriti o smanjenju značenja ili krizi Crkve, nego o tome da se Crkva danas nalazi u fazi dubokih reformi. “Nakon reformacije i protureformacije ljudi su morali biti ili protestanti ili katolici. To je dovelo do toga da je Europa bila 100% vjerski ‘preobraćena’. To je doba sada definitivno prošlo. Religija je, kao i sve drugo u našem životu, postala pitanje izbora. U ovoj fazi je jasnije tko želi, a tko ne želi pripadati Crkvi.”
Što nas uči Biblija? Na početku Bog je svjetlost čovjeku, i na svršetku čovjeku će Bog biti svjetlo. Iz fizičke svjetlosti koju vidimo prelazimo u vječno svjetlo. Biblija nas dijeli na “sinove svjetla i sinove tame”, već prema tome jesmo li na strani dobra ili zla. Kaže: „Neka vaša svjetlost svijetli pred ljudima da vide vaša dobra djela i da zbog njih slave Boga.“
Riječi koje Isus izgovara obvezuju, prokazuju i potvrđuju. Traži od nas, učenika svojih, da budu “sol zemlje i svjetlo svijeta”. Zapisano je: “Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.“ „Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte… Ja, svjetlo došao sam na svijet da ni jedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami!“
U čemu je europski, hrvatski čovjek zatajio?
Nedosljednost i raskorak između riječi i djela.
„Ako je vaša svjetlost u vama tako tamna, kakva li će tek tama biti?“ Vapimo za svjetlošću slobode, radosti, ljubavi. Proklinjemo tamu, a tama je zlo u nama i oko nas. Je li to kršćanski, još više, evanđeoski? Mudrost kaže: “Ludo je proklinjati tamu, treba zapaliti svjetlo!“
Čuveni propovjednik Billy Graham nastupajući u jednoj dvorani i govoreći o tami zla, zamolio je da se ugase sva svjetla u dvorani. A onda je upalio šibicu. Zatim u mraku dvorane rađala su se nova svjetla, šibica i upaljača i tama je bivala sve prozirnija.
„Tako je to“, rekao je, „smeta te tuđe zlo, tuđa tama…, upali u svom srcu svjetlo“.
Uzvratiš li na tamu tamom, na zlo zlim tama je sve veća, zlo je sve jače.
Crnački vođa M. Luther King na prosvjede zašto crnci ne bi oružjem izborili slobodu…, nenasilje kao da nije dovoljno, odgovara: „Uzvratiti silu silom samo umnaža silu i noć koja je već bez zvijezda postaje još tamnijom. Tama se ne može pobijediti tamom, već samo svjetlom. Mržnja se ne može pobijediti mržnjom to može samo ljubav.“
U jednom gradu mještani kupili veliku i lijepu brončanu svjetiljku. Postavili su je na trg svoga grada, odredili čuvara. Bili su ponosni na nju. Čuvar je, da ne bi putniku namjerniku promakla da je ne vidi, na uglove udaljenih kuća postavio putokaz prema svjetiljci. Neki stranac koji je to vidio primijeti: „Čemu to? Čemu putokazi prema svjetiljci, jer ako ona sama sebe ne pokazuje svojim svjetlom, nešto nije u redu s njom.“
Eto, tako je i s nama. Pozivamo druge na svjetlo, sebe kitimo znakovima svjetla. Smeta nam tuđa tama, tuđi život, rad, postupci a to isto činimo. Dobrota i ljubav, vjera i praštanje, to se ne nosi kao značka, to se ne pokazuje hodom u crkvu, to se mora vidjeti, osjetiti i to moraju vidjeti drugi. Što govore o tebi? Što ti misliš o sebi? Mi smo dio Europe s razvodnjenim kršćanstvom. Što im možemo dati duhovno? Materijalno smo im ionako već toga dosta dali.
Jednom je neki svećenik pitao učenike: „Kako se određuje sat kad završava noć, a počinje dan?“ – „Kada se izdaleka može razlikovati pas od ovce“, reče jedan. „Ne!“, kaže. – „Kada se izdaleka može razlikovati stablo kruške od jabuke.“ „Ne!“ – „Kada dakle?“ –„Tada kada možeš gledati u lice bilo kojega čovjeka i u njemu vidjeti svoju sestru ili svojega brata.“
“U konačnici, društvo protiv Boga je društvo protiv čovjeka“, rekao je dr. Tomac, te pojasnio “da ako nema Boga kao apsolutnog dobra, tada različite klase, narodi i civilizacije, na različite načine, vrlo proturječne i međusobno isključive, utvrđuju mjerila razlikovanja dobra i zla pa najveće dobro po jednim mjerilima postaje najveće zlo po drugim“.
Nalog: „Svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći Riječ života.“
