Samo o kruhu?
Veli Isus jednom prilikom: „Ne živi čovjek samo o kruhu.“ Što bi to značilo? Nije Isus rekao da čovjeku ne treba kruha. Naravno da se čovjek treba skrbiti za svoju hranu, za krov nad glavom, za zdravlje svoje obitelji, za školovanje svoje djece. I to možemo nazvati „kruhom svagdanjim“ za koji molimo i koji nam je potreban. Nažalost, neki su vjerski fanatici ove Isusove riječi shvatili tako da trebaju prezirati sve materijalno i sve zemaljsko. Nije Isus to htio reći. Kad on kaže: „Ne živi čovjek samo kruhu“, naglasak je na onome „samo“. Nevolja je i nesreća kada čovjek gleda samo na ono materijalno, samo na ono što se može zaraditi i kupiti, samo ono što zadovoljava naše tijelo i naša osjetila. To bi bila za čovjeka nesreća. Veli duhovito Biblija. „Tko za novcem žudi, nikad ga dosta nema.“ Zar nije tako? Pogledajmo: U određenom trenutku silno žudimo za nekom stvari, za nekim provodom. I onda kada to postignemo, kolika je naša sreća već sljedećeg dana ili sljedećeg mjeseca? Ne baš velika. Evo nas kako još više žudimo za nečim drugim. I tomu nema kraja…
Isus veli da čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. I stvarno. Čovjek duboko žudi za onim duhovnim, za onim beskonačnim, za onim vječnim, čovjek žudi za Bogom koji nas je stvorio za uzvišene stvari kojima je na čelu ljubav. U tome smislu naš maleni izrazi pažnje, obična dobra dijela, sućutne riječi, ruka položena na rame, iskren zagrljaj, iskreno praštanje, iskrena spremnost za pomoć i utjehu izrazi su one vječne, trajne, neizmjerne i sveobuhvatne ljubavi koja izvire iz Boga, koji je čista Ljubav. Evo, u ovoj korizmi bilo bi dobro da na određeni način učinimo odmak od materijalnih stvari, od ovozemaljskih žudnji te da se, naprotiv, otvorimo jedni drugima u ljubavi, pažnji, praštanju i prihvaćanju, da se otvorimo Bogu koji nas upućuje prema neprolaznim vrijednostima. Veli apostol Ivan: „Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.“ Dobro je nad ovim riječima stati i zastati, jer, „ne živi čovjek samo o kruhu“.
