Stepinac daje ispovjedničke ovlasti Horžiću

Objavljujemo latinski izvornik i hrvatski prijevod odluke zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, kojom je Stjepanu Horžiću, mladomu svećeniku rodom iz te dijeceze, podijelio ispovjedničke ovlasti 25. kolovoza 1941. i produljivao ih tri puta, zadnje 29. listopada 1942. Izvornik se nalazi u Arhivu Riječke nadbiskupije.

Br. 12399/1941

Alojzije Stepinac,
po Božjem smilovanju i milošću Apostolske Stolice
nadbiskup zagrebački
metropolit hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine,
opat Blažene Djevice Marije od Topuskoga,
slavne županije brezničke vrhovni i trajni župan,
pokrovitelj Književnoga društva sv. Jeronima,
doktor filozofije i svete teologije,
i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje.

Našemu ljubljenomu sinu u Kristu Stjepanu Horžiću vječni spas u Gospodinu!

Želeći, koliko u Gospodinu možemo, tražiti spasenje duša i da najspasonosniji sakrament pokore podjeljuju svećenici koji blistaju čestitošću ponašanja, Tebe valjano ispitana, snagom ovoga pisma odobravamo za služenje tolika sakramenta, dajući Ti i dopuštajući ovlast (ispovijedanja) u trajanju od 25. kolovoza do 31. listopada tekuće godine, tako da si u Našoj nadbiskupiji, uz prethodnu najavu upraviteljima crkava, sposoban i moćan slušati sakramentne ispovijedi vjernika obaju spolova, izuzevši redovnice osim u slučaju iz kanona 522. Zakonika kanonskoga prava, te ih dopušteno i valjano odriješiti od prijestupa i grijeha, ali ne i od cenzura i slučajeva pridržanih Apostolskoj Stolici i Nama.

Zapovijedamo Ti pak da strogo obdržavaš ono što je u ovoj Nadbiskupiji naređeno u vezi s vidnim mjestom, postavljenim rešetkama, neispovijedanjem žena izvan crkve (izuzevši slučajeve potrebe), u vezi (s nošenjem) kote (superpeliceja) i naramenice (štole), te da marljivo paziš na sve što sveti kanoni i apostolske konstitucije propisuju za pravilno pružanje toga sakramenta, osobito konstitucija Benedikta XIV. „Sacramentum poenitentiae“ od 1. lipnja 1741. o obvezi prokazivanja ispovjednikâ koji potiču na bestidnosti i o odrješenju vlastitoga supočinitelja u bestidnom grijehu.

Nama pridržani slučajevi jesu sljedeći:
1. Hotimično ubojstvo čovjeka s postignutim učinkom.
2. Potpun rodoskvrni snošaj među krvnim srodnicima u prvom ili drugom stupnju ravne ili pobočne loze.

Svaki pridržaj prestaje (kanon 900.):
1. kada se ispovijedaju bolesnici koji ne mogu izlaziti iz kuće ili zaručnici u slučaju sklapanja ženidbe;
2. kada je god zakoniti poglavar uskratio zamoljenu ovlast odrješenja za određeni slučaj, ili se, po razboritu sudu ispovjednika, ovlast odrješenja ne može zatražiti od zakonitoga poglavara bez ozbiljne neugodnosti za pokornika ili bez opasnosti da se povrijedi ispovjedna tajna;
3. izvan područja onoga koji je grijeh pridržao, čak i ako je pokornik otišao odatle samo zato da bi primio odrješenje.

Ovlast odrješivanja u Nama pridržanim slučajevima imaju:
1. Po samom pravu (kanon 899. § 3.) župnici i drugi koji se po pravu smatraju župnicima, tijekom cijeloga razdoblja pogodna za ispunjenje zapovijedi uskrsne ispovijedi kao i pojedini misionari u vremenu tijekom kojega puku drže misije.
2. Po Našem dopuštenju:
a) dekani i njihovi zamjenici u svom okrugu. Svaki ima ovlast subdelegirati onoliko puta koliko je ispovjednika u njihovu okrugu, ako i kada im se obrate za neki poseban i hitniji slučaj;
b) svi odobreni ispovjednici u odnosu na osobe koje dolaze u Mariju Bistricu ili Trški vrh radi pobožna hodočašća i ispovijedanja ondje. Upravitelji drugih crkava koje hodočasnici katkada posjećuju mogu od ordinarija dobiti istu ovlast za određene dane.

Međutim, kad god posegneš za gore spomenutim ovlastima odrješenja u slučajevima koji su Nama pridržani, nemoj propustiti zbiljski poučiti pokornika o posebnoj usluzi koja Ti je dopuštena, tako da ih se potakne na stjecanje obilnijih plodova pokore.

Na kraju, usrdno Te potičemo u Gospodinu da pozorno razmisliš kolikom čistoćom duha, razboritošću i znanjem trebaš biti opremljen, da ne bi iz ovoga božanskoga izvora milosrđâ, ako bi krivo usmjeravao savjesti drugih, sâm crpio smrtni otrov za sebe i davao ga drugima.

Dano u Zagrebu u Kuli [Nebojan Nadbiskupskoga dvora], našem uobičajenom nadbiskupskom sjedištu, 25. kolovoza godine spasa 1941., četvrte našega biskupovanja.

Mjesto pečata: Ordinarijat Nadbiskupije zagrebačke

generalni vikar
dr. Josip Lach, vlastitom rukom

* * *

Broj 1637/1942.

Produljuje se ovlast ispovijedanja do kraja ožujka 1942.

U Zagrebu dana 3. veljače 1942.

Mjesto pečata: Nadbiskupski duhovni stol zagrebački

Generalni vikar:
dr. Franjo Salis-Seewis, vlastitom rukom

* * *

Broj 7071/1942.

Produljuje se ovlast ispovijedanja do kraja listopada 1942.

U Zagrebu dana 17. lipnja 1942.

Mjesto pečata: Nadbiskupski duhovni stol zagrebački

Generalni vikar:
dr. Franjo Salis-Seewis, vlastitom rukom

* * *

Broj 11660/1942.

Produljuje se ovlast ispovijedanja tijekom boravljenja u (Zagrebačkoj) biskupiji.

U Zagrebu dana 29. listopada 1942.

Mjesto pečata: Nadbiskupski duhovni stol zagrebački

Generalni vikar:
dr. Josip Lach, vlastitom rukom

latinski izvornik

Nr. 12399

ALOYSIUS STEPINAC,

MISERATIONE DIVINA ET APOSTOLICAE SEDIS GRATIA

ARCHIEPISCOPUS ZAGREBIENSIS,

PROVINCIAE ECCLESIASTICAE CROATICO-SLAVONICAE METROPOLITA,
ABBAS B[eatae] VIRG[inis] MARIAE DE TOPUSKO,
I[nclyti] COMITATUS DE BERZENCE SUPREMUS AC PERPETUUS COMES,
SOCIETATIS LITTERARIAE S. HIERONYMI PROTECTOR,
PHILOSOPHIAE ET S[acro]S[anctae] THEOLOGIAE DOCTOR
ET C[etera] ET C[etera] ET C[etera]

Dilecto Nobis in Christo Filio Horžić Stephano Salutem in Domino Sempiternam!

Saluti animarum, quantum in Domino possumus, consulere et saluberrimum poenitentiae Sacramentum per sacerdotes, qui morum integritate niteant, administrari cupientes, Tibi rite examinato, ad tanti Sacramenti ministerium tenore praesentium adprobamus, dantes et concedentes Tibi iurisdictionem [a] 25. 8 usque ad 31. X. c[urrentis] a[nni] duraturam, ut in Archidioecesi Nostra, praemonitis semper Ecclesiarum Rectoribus, sacramentales utriusque sexus fidelium confessiones, praeterquam religiosarum audire, excepto casu, de quo in can[one] 522. C[odicis] J[uris] C[anonici], eosdemque a delictis et peccatis, non tamen a censuris et casibus Sedi Apostolicae et Nobis reservatis, licite et valide absolvere possis et valeas.

Praecipimus vero Tibi ut ea, quae de loco patenti, de interpositis cratibus, de non excipiendis confessionibus mulierum extra ecclesiam (excepto casu necessitatis), insuper quae de superpelliceo et stola in hac Archidioecesi ordinata sunt, stricte observes, atque diligenter attendas ad omnia, quae ad tantum Sacramentum rite administrandum Sacri Canones et Constitutiones Apostolicae praescribunt, speciatim Constitutio Benedicti XIV. »Sacramentum Poenitentiae« de die 1. Junii 1741. de obligatione denuntiandi confessarium sollicitantem ad turpia, deque absolutione proprii complicis in peccato turpi.

Casus Nobis reservati sunt sequentes:
1. Voluntaria occisio hominis, effectu secuto.
2. Incestuosa perfecta copula inter consanguineos in 1. aut 2. gradu lineae rectae vel collateralis.

Cessat quaelibet reservatio (Can. 900.):
1. Cum confessionem peragunt sive aegroti qui domo egredi non valent, sive sponsi matrimonii ineundi causa;
2. Quoties vel legitimus Superior petitam pro aliquo casu absolvendi facultatem denegaverit, vel, prudenti confessarii judicio, absolvendi facultas a legitimo Superiore peti nequeat sine gravis poenitentis incommodo aut sine periculo violationis sigilli sacramentalis;
3. Extra territorium reservantis, etiamsi dumtaxat ad absolutionem obtinendam poenitens ex eo discesserit.

Facultatem absolvendi a casibus nobis reservatis habent:
1. Ipso jure (Can. 899. § 3.) tum parochi aliive qui parochorum nomine in iure censentur, toto tempore ad praeceptum paschale adimplendum utili, tum singuli missionarii quo tempore missiones ad populum haberi contingat.
2. Ex concessione Nostra:
a) Decani eorumque substituti in proprio districtu. Uterque pollet facultate subdelegandi toties quoties confessarios sui districtus, si et quando pro urgentiori aliquo determinato casu ad eos recurrant;
b) Confessarii (approbati) omnes quoad personas, quae in Marija Bistrica aut Trški vrh piae peregrinationis causa constitutae confessionem ibi peragunt. Rectores aliarum ecclesiarum a peregrinantibus quandoque frequentantur, eandem facultatem pro certis diebus ab Ordinario obtinere poterunt.

Haud omittas tamen, quoties praedictis facultatibus absolvendi a casibus Nobis reservatis uteris, poenitentes de speciali favore, quo id Tibi liceat serio monere, ut inde ad faciendos uberiores fructus poenitentiae excitentur.

Te postremo in Domino enixe hortamur, ut sedulo perpendas, quanta Te animi puritate, prudentia et scientia instructum esse oporteat, ne ex hoc divino misericordiarum fonte, si aliorum conscientias male direxeris ipse, Tibi mortis venenum haurias, caeterisque propines.

Datum Zagrebiae in Arce, solita Residentia Nostra Archiepisc[opali] die 25 augusti anno salutis 1941., Episcopatus Nostri IV.

Locus sigilli: Ordinariatus arhidiocesis Zagrabiensis

Vicarius Generalis
Dr. Josip Lach, m. p.

* * *

Nrus 1637.

Prorogatur iurisdictio ad finem martii 1942.

Zagrebiae die 3. II. 1942.

Locus sigilli: Curia archiepiscopalis Zagrebiensis

Vicarius Generalis
Dr. Fr. Salis, manu propria

* * *

Nrus 7071/42.

Prorogatur iurisdictio ad finem octobris 1942.