Što otkrivaju rezultati istraživanja o zlostavljanjima u Evangeličkoj crkvi u Njemačkoj

Prema pisanju nekih medija, neovisan tim istraživača, odnosno Istraživačka mreža ForuM, predvođena profesorom socijalnog rada na Visokoj školi u Hannoveru Martinom Wazlawikom provela je opsežno istraživanje o zlostavljanjima u Evangeličkoj crkvi u Njemačkoj (EKD) i pripadajućim đakonijama (socijalnim i razvojnim ustanovama te crkvene zajednice), a rezultati su objavljeni 25. siječnja 2024. u obliku studije od 871 stranice te sažetka na 37 stranica. Na temelju njih je, između ostaloga, izveden zaključak kako seksualna zlostavljanja u toj crkvenoj zajednici nisu ništa manja nego unutar Katoličke Crkve. Točnije, istraživanje tvrdi da je od 1946. god. 1.259 zlostavljača, od toga 511 pastora, zlostavljalo najmanje 2.225 žrtava. Koliko bi to točno bilo zlostavljača, posebno pastora, prema ukupnom broju vjernika i prema broju istraživanih godina ostaje nepoznato. Čini se da to nije slučajno.

Ako samo uzmemo podatak da EKD, prema vlastitim podacima, trenutačno ima 19,2 milijuna vjernika, dolazimo do brojke da je na svakih približno 15.250 vjernika jedan zlostavljač, a na približno svakih 8.630 jedna žrtva. Međutim, ako te brojke rasporedimo na skoro 80 godina koje su obuhvaćene istraživanjem, može se govoriti o prosječno jednom aktualnom zlostavljaču i dvije zlostavljane osobe na milijun vjernika, uvažavajući i činjenicu da je većina zlostavljača djelovala više godina. Naime, nije zanemariv podatak da broj evangelika u Njemačkoj konstantno pada, pa ih je tako prije petnaestak godina bilo 5 milijuna, a prije pedesetak godina čak 10 milijuna više nego danas, što je pokazatelj da bi pretpostavljeni udio zlostavljača i zlostavljanih svakako valjalo smanjiti. U svakom slučaju, veliko je pitanje zašto neovisni istraživači u svojim rezultatima nisu iznijeli procijenjeni udio zlostavljača s obzirom na ukupan broj vjernika i s obzirom na istraživano vremensko razdoblje, nego su takvim izostankom ozbiljno ugrozili i znanstvenost i objektivnost i istinitost projekta. Umjesto toga, donijeli su zaključak da su zlostavljanja u Evangeličkoj crkvi vrlo česta, brojem usporediva s Katoličkom Crkvom, ali još brutalnija jer su više zataškavana.

Pustimo li po strani opsesiju svjetovnih istraživača da se bave zlostavljanjima među vjerskim zajednicama, a druge skupine uglavnom zaobilaze, pustimo li po strani njihove metode po kojima, između ostaloga, u dokaze uvrštavaju i nedokazane prijave i oslobađajuće presude, ne vodeći pritom računa o razlikama koje se kreću od verbalnog uznemiravanja do spolnog odnosa, kao i činjenicu da relativno mali broj zlostavljača tumače zataškavanjem, najveću zloupotrebu vidimo u ekstrapolaciji, odnosno u procjeni ukupnog broja zlostavljanja na temelju nekog manjeg podatka, a ne cjelokupne istražene stvarnosti. Tako se u navedenom istraživanju, kao i u MHG-istraživanju koje je provedeno s obzirom na spolna zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi, ističe da je riječ tek „o vrhu ledenog brijega“ te se dosljedno, bez ikakvih čvrstih dokaza, dobivena brojka utrostručuje. Iako je istraživanje trajalo tri godine, a kroz to je vrijeme pregledano svega 6.400 dokumenata, ipak je voditelj istraživanja Martin Wazlawik procijenio da je od 1946. god. 3.497 zlostavljača zlostavljalo 9.355 djece i adolescenata, a te je brojeve ekstrapolirao iz podataka tek jedne područne crkve za koju se navodno utvrdilo da nije evidentirala 60 % optuženih i 70 % zlostavljanih. Zanimljivo je primijetiti da se ovdje, za razliku od drugih mjesta, ističu postoci, a ne brojke, očigledno da bi izazvali zgražanje, iako sami brojevi ne mogu biti veliki. Ali ako uzmemo čak da je taj podatak i vjerodostojan, dolazimo do rezultata da su na milijun vjernika kroz skoro 80 godina bila prosječno aktualna dva do tri zlostavljača, od kojih bi jedan do dva bili pastori. S obzirom na takve podatke, čini nam se poštenim pretpostaviti da bi se toliko zlostavljača pronašlo godišnje u svakom prigradskom naselju, a možda i u svakom većem selu unutar svake profesije i svakog životnog staleža. Zato činjenica da je to istraživanje naručila Evangelička crkva u Njemačkoj i platila ga oko 3,6 milijuna eura izgleda kao prava ironija.

Iz svega toga možemo zaključiti da ekstrapolacija zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi i drugim vjerskim zajednicama služi samo zato da bi se oni njome zlostavljali. U tom svjetlu važno je prepoznati neobjektivan i maliciozan pristup istraživanjima unutarcrkvenih zlostavljanja u Njemačkoj (slično smo mogli vidjeti i u Španjolskoj i drugdje), jer će se po istoj metodi oni uskoro početi provoditi i kod nas. Dobro je pripremiti se za to i, uz načelno hvalevrijedne programe zaštite maloljetnika, oformiti vlastite stručne timove koji će se istinito i objektivno baviti istraživanjima stvarnog zlostavljanja u Crkvi u Hrvata, bilo samostalno, bilo nadzirući rad neovisnih istraživača, koji tada neće moći iznositi svojevoljne ekstrapolacije.

S obzirom da u Hrvatskoj postoje dvije oštro odijeljene struje unutar Evangeličke crkve, od kojih jedna otvoreno promiče rodnu ideologiju, a druga se tome protivi, kao i s obzirom da je slična podjela nastala među katolicima nakon što je Dikasterij za nauk vjere izjavom Fiducia supplicans dozvolio blagoslov istospolnih i preljubničkih parova, čini se da je vrijeme za praktični ekumenizam s onim evangeličkim zajednicama koje uče da je brak zajednica žene i muškarca, a homoseksualno općenje u nebo vapijući grijeh. Stoga smo i istaknuli problematiku neobjektivnog istraživanja zlostavljanja unutar Evangeličke crkve u Njemačkoj, jer će to uskoro čekati ne samo hrvatske katolike, nego i evangelike i sve one vjerske zajednice koje se pridržavaju evanđeoskog i naravnog moralnog zakona, dok će one koje promiču rodnu ideologiju zaobići.

U tom svjetlu nema nimalo sumnje da je ekstrapolacija zlostavljanja pravi oblik zlostavljanja Katoličke Crkve i drugih vjerskih zajednica, odnosno krajnje neistinit i agresivan način da se igrom brojki slome u moralnom smislu. Ono što promiče Victor Manuel Fernández samo je rezultat takvog oronuća. Budući da su mnogi nekatolici na Katoličku Crkvu gledali kao na uzor čvrstoće, sigurni smo da sa zabrinutošću prate njezino nagrizanje i da su spremni dati svoj obol da ona opet očvrsne. Jedan od prvih koraka je ne dozvoliti da nas zlostavljaju ikakvim ekstrapolacijama.