Subota 5. vazmenog tjedna: Kad biste bili od svijeta
Meditacija uz Evanđelje: Iv 15,18-21
Mi vjernici uopće nismo popularni. Nemoderni smo i zastarjeli. Evo. Ne zagovaramo potrošnju i samo potrošnju, ne tražimo lude zabave, ne žudimo za tim da nas svi slikaju i da nas smatraju svojim idolima, ne podlažemo se ovome potrošačkom svijetu u kojem vrijedi ono: „brže, jače, više“, sve do iznemoglosti i do besmisla. Jesmo li stvarno zastarjeli, konzervativni? Treba li nas to zabrinjavati? Ne baš. Evo što govori Isus: „Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.“
Upravo tako. Naravno da nas svijet mrzi. Naravno da se diže protiv nas kada govorimo o svetosti života od začeća do prirodne smrti, kada branimo zajedništvo muškarca i žene, kada govorimo o važnosti dana Gospodnjega, kad govorimo o predbračnoj čistoći… Naravno da nas svijet prezire kada naviještamo da nam valja nasljedovati Isusa koji je bio poslušan do smrti, kada žudimo za plodovima Duha, a to su: „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Gal 5,22).
Zato ćemo mirno biti „konzervativni“ i „zaostali“, jer se ne želimo odreći svojih temeljnih svetinja, jer želimo slijediti Božju volju i Božje zapovijedi. U tome je smislu važna opomena svetoga Pavla: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno“ (Rim 12,2). Nije naše da se prilagođujemo svijetu u njegovim ispraznostima, nego da – koliko je do nas – prosvjetljujemo svijet svjetlom evanđelja. Tim nam je putem hoditi. Dao Bog da u tome ustrajavamo i ustrajemo.
Zbog Židova: Dj 16,1-10
Tko hoće nekom čovjeku pronaći neku manu, ne mora se dugo mučiti. I Isus prekorava Židove kako su bili neumorni u pronalaženju mana: o Ivanu Krstitelju koji je bio isposnik govorili su da ima đavla, da nije kako treba, a o Isusu, koji je jeo i pio, govorili su da je izjelica i pijanica. Tko bi mogao rugačima zatvoriti usta! Evo, kao da nam danas Pavao sam daje povoda da mu se čudimo. Ovih dana smo slušali kako je upravo od Pavla i Barnabe došao poticaj da se kršćane iz poganstva ne prisiljava da prihvate židovske običaje, a evo, kao da se i sam Pavao toga ne drži. U današnjem odlomku čitamo kako je Pavao htio da učenik Timotej pođe s njime. Budući da mu je mati bila Židovka, Pavao „ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima.“
Kako to objasniti? Jednostavno, Isusovim riječima: „Nije čovjek radi subote, nego subota radi čovjeka.“ Pavao je ocijenio je da bi veoma doprinijelo miru u kući, tj. u Crkvi, ako se Timotej obreže , nego da se tvrdoglavo drži načela. Pogledajmo. Pod pojmom principijelnost, čvrst karakter, držanje do načela, nepokolebljivost često se krije tvrdoglavost, uskogrudnost i manjak ljubavi. Da je Isus tako postupao, što bi bilo s desnim razbojnikom? Što bi bilo s Petrom? Što bi bilo s progoniteljem Pavlom? Što bi bilo sa Zakejem?
Recimo jednostavno pravilo. Kad sudim i odlučujem o postupku nekoga čovjeka, treba bih se duboko zagledati u vlastitu dušu, te u molitvi i poniznosti pred Bogom upitati samoga sebe: „Volim li ja toga čovjeka? Jesam li siguran da bih jednako postupio da je netko meni posebno blizak u takvoj situaciji? Bi li mi bilo pravo da se meni tako sudi, kad bih se ja našao u koži toga čovjeka? Jesam li stvarno siguran da se sutra meni ne može dogoditi nešto deset puta gore?“ To je Božji način gledanja i postupanja. Kanimo se osuđivanja i brzopletosti. Rekao bi Isus: „Tko ima uči, neka čuje!“
