Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa (C): Zašto ste me tražili?

Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa (C): Zašto ste me tražili?


Čitanja: 1Sam 1,20-22.24-28; Ps 84,2-3.5b-6.9-10; 1Iv 3,1-2.21-24; Lk 2,41-52


Zamislite ovaj slučaj. Odete na put s djetetom. Vraćate se kući. I nakon dana hoda zamijetite da vam nema djeteta, dvanaestogodišnjaka. Vraćate se natrag. Opet dan hoda. To su već dva dana, a da dijete niste vidjeli. Tko bi mogao nabrojiti sve one strašne slike koje vam se u glavi javljaju, koje se sve zlo moglo dogoditi vašem djetetu? I onda ga tražite još tri dana. Van sebe od užasa, umorni, neispavani, gladni i iscrpljeni nalazite ga trećega dana. Dakle, u potrazi ste već pet dana. Čitavu vječnost. I onda ga ugledate. Sjedi mirno u društvu i razgovara. Nezabrinut. Miran. Možda uopće nije razmišljao što ste sve proživjeli. Unatoč tome smirenim glasom upućujete prijekor: kako vas je mogao ostaviti da ga izbezumljeno tražite toliko vremena. I onda dolazi vrhunac. On se čudi zašto se vi uzbuđujete, govoreći da je upravo tako trebalo biti. Što bi većina roditelja na to rekla?

Upravo se to dogodilo Josipu i Mariji. Tražili su Isusa pet dana. Uznemireni, zabrinuti, žalosni. I nađu ga u hramu. I kad ga je Marija blago ukorila, Isus mirno odgovara: „Zašto ste me tražili? Niste li znali a mi je biti u onome što je Oca mojega?“ Isus na neki način stavlja granice autoritetu Josipa i Marije. Međutim, on se ipak vraća s njima u Nazaret gdje im „bijaše poslušan“.

Evo primjera kako riješiti nesuglasice između roditelja i djece. Jer, griješi se u dvije krajnosti. S jedne strane djeca naglašavaju svoju neovisnost od roditeljskog autoriteta i naglašavaju svoja prava, zaboravljajući pri tome na svoje dužnosti. Druga se krajnost sastoji u tome da roditelji uzimaju „djecu pod svoje“ čineći on njih neku vrstu invalida. Sve priskrbljuju, o svemu se brinu, sve „drže pod kontrolom“, kao da je njihov mezimac tek krenuo u vrtić, iako on već ima troje poodrasle djece. I onda kad se bilo koja strana želi iščupati iz čvrstog zagrljaja takve nezrele ljubavi, nastaju silne nesuglasice, razočaranja, kuknjava.

Nasuprot spomenutim krajnostima, Isus je kao dvanaestogodišnjak bio poslušan Mariji i Josipu. No u isto im je vrijeme dao do znanja da oni nisu njegovi apsolutni gospodari. To im je pogotovo dao do znanja kad je počeo svoj javni nastup, kao i kad je ono jednom prilikom rekao: „Tko je majka moja, tko su braća moja?“ Marija je u oba slučaja čula, primila i prihvatila. I razmišljala o Božjim čudesima. Takva je prava ljubav. I ona između roditelja i djece Nesebična. Nije nepristojna. Ne traži svoje. Dao Bog da i u našim obiteljima bude prava, iskrena ljubav. Ona koja uvažava i roditelja i dijete i njihovu dob.