Sveti Bartol: Vidjeh te
Meditacija uz Evanđelje: Iv 1,45-51
Znate onaj dirljiv slučaj kada poznati nogometaš u masi oduševljenih navijača priđe upravo djetetu s posebnim potrebama i pokaže mu posebnu pažnju. Vidio ga je! Uočio! To će to dijete pamtiti cijeli život.
Upravo tako postupa Bog. On nas je stvorio. On nas pozna. Naravno da nas zapaža. Male, obične ljude. Naravno da smo mu pred očima. Štoviše, i prije našega postanka on je za nas znao. Znamo kako ono Bog govori Jeremiji proroku: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.“ (Jr 1,5) Upravo se tako prenerazio i apostol Bartol, kojega Ivan u svome evanđelju naziva Natanael. Filip dovodi Natanaela k Isusu, a Isus za nj odmah kaže: „Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!“ Natanael se čudi. On Isusa po prvi puta susreće. Zato mu kaže: „Odakle me poznaješ?“ a Isus će: „Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.“ Natanael je posve preneražen. Isus ga je vidio, zapazio, donio sud o njemu, a da on, Natanael, toga uopće nije bio svjestan. Vidio ga je! Zapazio ga je! Zato Natanael sa strahopoštovanjem kaže: „Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!“
To je ljepota našeg kršćanskog hoda. Pogledajmo. I prije njegova rođenja, Bog je odredio Jeremiju za proroka. Isus je vidio Petra i Andriju, Ivana i Jakova i pozvao ih da budu apostoli. Možemo biti sigurni, Bog je znao i poznavao svakoga od nas i prije nego što smo se rodili. I više od toga. Podsjetimo se kako o tome svjedoči Pavao: (Bog Otac nas u Isusu Kristu) „sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“. (Ef 1,4) Prije nego li je svijeta bilo, prije sunca i mjeseca, prije početka našega svemira, prije svih vjekova, Bog nas je htio, Bog nas je odredio da budemo sveti i bez mane pred njim. Kako smo veliki! Kako je silno uzvišen Božji poziv za nas! Mi smo spašenici, mi smo izabranici, mi smo ljubljena djeca Božja, mi smo dionici božanske naravi Isusa Krista! Što bi onda trebao biti cijeli naš život, ako ne zahvaljivanje, zahvaljivanje koje se ima preliti u vječnost? Dao Bog da tako i bude.
