Svetkovina Srca Isusova: Nijedna mu se kost neće slomiti
Meditacija uz Evanđelje: Iv 19,31-37
Isusovi neprijatelji su bili sigurni da je na Veliki petak sve proteklo u najboljem redu. Uspjeli su privoliti Pilata da Isusa osudi na smrt, uspjeli su u naumu da se gotovo svi Isusovi učenici u strahu razbježe, uspeli su nagovoriti svjetinu da mahnito viče: „Raspni ga, raspni!“ Na koncu je Isus na križu izdahnuo. Time se, bili su uvjereni, posvema zatvorila stranica na kojoj je pisalo „Isus“. Zastor se spustio. Kraj.
Ivan evanđelista nasuprot toga piše da to što su glavari svećenički i farizeji Isusu bili učinili, nije bio tek njihov hir, tek izraz njihove zlobe, da to što je Pilat osudio Isusa nije bio tek izraz Pilatova prezira prema Židovima ili pak izraz Pilatova straha pred carem. Ne. Sve je to bilo odavno zapisano kao proroštvo.
Pogledajmo. Prigodom izlaska iz Egipta, svaka je židovska obitelj bila zaklala jedno janje i njegovom krvlju poškropili nadvratnike i dovratke svojih kuća. Time su zaštitili od pomora vlastite prvorođence. Janje je bilo žrtvovano, da bi njihovi sinovi živjeli. I onda je bilo određeno da se tome janjetu ne smije prelomiti ni jedna kost. Oni tada nisu mogli razumjeti razloge te odredbe. I onda Ivan tumači u današnjem evanđelju: Isus je ono pravo Janje. On je žrtvovan, da bismo mi živjeli. Ono janje iz Egipta bilo je tek slika. A da bi slika bila očita, ni Isusu na križu – baš kao i onome janjetu u Egiptu – nije bila slomljena ni jedna kost.
Što hoćemo reći? Sve je bilo u Božjem naumu. Pa i onda kada izgleda da je Božji naum u potpunosti osujećen, on se zapravo ostvaruje. Krist, naizgled poražen, uskrišava i biva proslavljen. Zato smo i mi u svome životu, u svim životnim nedaćama duboko u sebi mirni. Jer, kaže Pavao: „Bio život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1 Kor 3,22-23). Mi nastojim biti Božji u duhu i tijelu. A svjetska zbivanja idu svojim tijekom, nama redovito nedokučivom. Upravo zato su veliki i sveti ljudi uvijek zračili mirom, pouzdanjem i evanđeoskom radošću, uvjereni u ono što opet veli Pavao: „Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8,38-39). To je naša nada i naša radost, danas na ovu lijepu svetkovinu Srca Isusova.
