Oznaka: 29. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Iz 45, 1.4-6; Ps 96, 1.3-5.7-10a.10c; 1Sol 1, 1-5b; Mt 22, 15-21 Biblija govori pozitivno o perzijskom kralju Kiru (u Grčkoj poznat kao Artakserks), jer je dopustio židovskim prognanicima da se nakon sedamdeset godina slobodno vrate u svoju zemlju. Veli Prorok Izaija: „Ovako govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: 'Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima'…“ Prorok govori da je kralj Kir velik samo zato, što mu je to Bog dao. Netko bi rekao da je sve to splet okolnosti, ali prorok veli: sve je to Božji plan. A Božji je naum bio da Kiru dade toliku snagu da svojim autoritetom može osigurati da se židovski narod vrati u svoju domovinu i da tamo mirno živi. Biblija naučava da neki ljudi dobivaju posebno službu, posebnu čast, samo zato da bi m...

Čitanja: Iz 45, 1.4-6; Ps 96, 1.3-5.7-10a.10c; 1Sol 1, 1-5b; Mt 22, 15-21 U današnjem Evanđelju čitamo kako farizeji žele uhvatiti Isusa u riječi pitajući ga: “Učitelju! Znamo da si istini te po istini putu Božjemu učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” Pitanje je bilo vrlo opako, jer je moglo biti preformulirano: “Trebamo li dopustiti da nam car oduzme dio slobode? Da nam uzima naša dobra i učvršćuje svoju vlast nad nama?” No Isus je više nego jasan i nisu ga mogli uhvatiti u riječi kako bi ga optužili i diskreditirali. On zna koje je njegovo poslanje i što je to važno u ljudskome životu i ne da se navući na tanak led. Zato je njegov odgovor, nakon što je zatražio da mu pokažu monetu s carevim likom, vi...

Ne samo u našemu društvu danas, već mnogo puta u povijesti Crkve i kršćanstva, postojali su ljudi koji su sve dopuštali, pa i ideologije i tiranije i totalitarizme, ali su uvijek ostajali dosljedni sebi da ne dopusta da Bog ima pravo na nešto u društvu, to jest da bi se ljudima trebalo priznati pravo i slobodu u odnosu na ono područje života koje zovemo vjerskim ili religioznim uvjerenjem. Doduše, u nekim krugovima židovstva Isusova vremena je postojao drugi problem, to jest suprotna težnja koja je na neki način prisutna i izražena u današnjem Evanđelju (Mt 22, 15-21). Naime, takvi krugovi su se teško mirili s poganskom rimskom vlašću koja je politički dominirala i upravljala Palestinom. Njihov problem nije bio u tome što su željeli neovisnost i slobodu, već što su se pri tome pozi...

Uvod i pokajnički čin Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće, a tamo gdje je zajednica, društvo, tamo su nužno različita mišljenja, nerazumijevanja i sukobi. A Bog nas je stvorio različite zato da živimo skladno i u ljubavi uživajući upravo u raznolikosti. Božja nam riječ i danas govori o tome koliko je važno imati razumijevanja i ljubavi za svoje bližnje. Neka nam u tome pomogne i današnje euharistijsko slavlje. Gospodine, ti nam zapovijedaš da ljubimo bližnje kao same sebe. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si svoju ljubav za nas pokazao sve do žrtve na drvetu križa. Kriste smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da budemo nositelji tvoga mira. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Summum ius, summa iniuria, rekli bi stari Rimljani. To u slobod...

Uvod i pokajnički čin Bog nam se uvijek iznova obraća svojom riječju. Opominje nas, potiče, tješi, hrabri. Bog nam svojom riječju izražava svoju dobrotu i ljubav. Konačno, Sin Božji od vječnosti, Riječ je njegova koja je uzela tijelo, da bude živi Bog s nama i među nama. Ni u našim ljudskim ustima nisu riječi samo isprazno protok zraka, niti cimbal što zveči. Htjeli bismo danas s poštovanjem poslušati Božju riječ, ali i razmisliti o svojim riječima koje mogu biti dobre, ali, nažalost, i zle. Pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste da budemo dostojni ovih svetih otajstava. Gospodine, ti si svojom riječju stvorio sav svemir, po tvojoj je riječi čovjek postao živa duša. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si vječna Riječ Očeva koji si vazda djelatan u svojoj Crkv...

CARU CAREVO! Je li novac prljav? Je li najsretniji onaj koji ga nema? U povijesti Crkve bilo je puno onih koji su u to bili uvjereni, a i danas bi neki rado ustvrdili da je tako, promatrajući mnoge siromašne svece. Znademo da se i u boljševičkim prevratima načelno ustajalo protiv onih koji posjeduju. Je li doista novac prljav, udaljuje li nas zemaljska dobra od Kraljevstva Božjega? Rekao bih: dosta tog licemjerja! Zašto stvari ne nazivati svojim imenom? Evo primjera: čovjek je liječnik. Zacijelo jedno od najplemenitijih zanimanja. U njegovom djelovanju sadržano je (moramo priznati) puno ljubavi prema čovjeku. I onda bi netko u “bajkovitom” raspoloženju htio ustvrditi kako je nekako nečasno da se tako uzvišena služba naplaćuje novcem. Međutim, liječniku je to i zvanje i zan...

RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 45,1.4-6 Smatra se da je prorok koji progovara u ovom dijelu knjige Izaijine živio u vrijeme uspona perzijskog kralja Kira. Sročen u himničkom stilu, naš tekst pripada sekciji koja povezuje govor o babilonskom egzilu s onim o povratku u Jeruzalem. Upravo ovdje u prvi plan uvodi lik perzijskog kralja Kira koji će osvojiti Mediju te napokon i samu Babiloniju 539.g.pr. Kr. Nitko mu se tada na istoku nije mogao suprotstaviti. Uživao je velike simpatije jer je mudro vladao znajući da se narodi pobjeđuju mačem, ali osvajaju dobročinstvima. Nije im nametao svoju religiju, štoviše poslat će kući Izraelce koji su u Babilonu bili zasužnjeni. U kojoj mjeri je uživao ugled, vidi se po tome što mu Izaija daje naslov mesije-pomazanika! Iako...

U današnjem evanđeoskom odlomku farizeji pokazuju svu bezočnost i netrpeljivost prema Isusu, što uostalom nije samo njihova, nego je uopće bezočnost i netrpeljivost ljudi prema Bogu i prema prihvaćanju Božjeg nauka. Uslijed takve bezočnosti čovjek traži povoda odbaciti riječ istine koja od Boga dolazi, umjesto da priznaju svoje zablude i pristanu uz naviještenu istinu. Ali se mora priznati da je i njihov napor da pronađu neku optužbu protiv Isusa bio golem, jer on nije razmišljao poput njih, niti je životu pristupao s njihovih pozicija. Našavši se pred nedvojbenom uzvišenošću Isusovih djela, farizeji su odbijali u njima priznati prst Božji. Opirali su se svom silom tražeći izgovor kako bi, uz svu očevidnost, ustvrdili da se ne radi o Božjim djelima i nebeskom nauku. To će uočiti i ...